Dvije decenije evropskog puta: Šta je BiH uradila i gdje je danas

Put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji obilježen je nizom važnih odluka i prekretnica koje su se nizale od kraja devedesetih godina do danas.

Svaki od tih događaja predstavljao je korak naprijed u formalnom približavanju Uniji, ali i test spremnosti domaćih institucija da provedu neophodne reforme.

Prvi značajan korak desio se 1999. godine, kada je pokrenut Proces stabilizacije i pridruživanja (SAP), kojim je Bosni i Hercegovini, zajedno sa zemljama zapadnog Balkana, ponuđena jasna mogućnost integracije u Evropsku uniju. Na samitu u Kelnu iste godine potvrđena je spremnost EU da pruži perspektivu članstva državama regiona, uz ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena i Madrida. Paralelno je pokrenut i Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu, ozvaničen na samitu u Sarajevu, čiji je cilj bio jačanje regionalne saradnje i približavanje euroatlantskim integracijama.

Već 2000. godine EU je usvojila Mapu puta s 18 ključnih uvjeta koje BiH treba ispuniti kako bi se pristupilo izradi Studije izvodljivosti. Uvedene su i autonomne trgovinske mjere, kojima je proizvodima iz BiH olakšan pristup unutrašnjem tržištu EU. Na samitu u Santa Maria da Feiri potvrđeno je da su sve države uključene u proces stabilizacije i pridruživanja potencijalni kandidati za članstvo.

Godine 2003. Evropska komisija je Vijeću ministara BiH uručila Upitnik sa 346 pitanja o ekonomskom i političkom uređenju zemlje, što je bio početak izrade Studije izvodljivosti. Na Solunskom samitu iste godine potvrđena je evropska perspektiva zapadnog Balkana kroz "Solunski program za zapadni Balkan". U novembru je Evropska komisija usvojila ocjenu Studije izvodljivosti, identifikujući 16 prioritetnih oblasti u kojima je reformski napredak bio nužan da bi se preporučilo otvaranje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Pregovori o SSP-u pokrenuti su 2005. godine u Sarajevu, a već 2006. održana je prva plenarna runda pregovora. Vijeće EU je iste godine usvojilo drugo Evropsko partnerstvo sa BiH. Nakon okončanja tehničkih pregovora 2007. godine, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju parafiran je 4. decembra.

Sljedeće godine, 2008., potpisan je Okvirni sporazum o pravilima saradnje za provedbu finansijske podrške EU kroz Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA). U junu iste godine BiH je dobila Mapu puta za liberalizaciju viznog režima, a 16. juna potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, dok je 1. jula stupio na snagu Privremeni sporazum o trgovini. U novembru je održan prvi sastanak Privremenog odbora za stabilizaciju i pridruživanje.

BiH je 2009. godine počela izdavati biometrijske pasoše, što je bio ključni uvjet za liberalizaciju viznog režima. Već u decembru 2010. godine Vijeće EU donijelo je odluku o ukidanju viza za građane BiH, omogućivši im slobodno putovanje u zemlje Schengena.

U narednim godinama EU je pokrenula strukturirani dijalog o pravosuđu (2011.), a 2012. održan je prvi sastanak Dijaloga na visokom nivou o procesu pristupanja, kada je BiH uručena Mapa puta za zahtjev za članstvo.

Godine 2014. EU je uspostavila novi Instrument pretpristupne pomoći (IPA II), a u Berlinu je pokrenut Berlinski proces, čiji je cilj bio jačanje regionalne saradnje i povezivanje infrastrukture. U novembru iste godine predstavljena je britansko-njemačka inicijativa za BiH, koja je vlasti obavezala na provođenje institucionalnih reformi i izradu Reformske agende.

Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 1. juna 2015. godine, BiH je formalno ušla u ugovorni odnos s EU. Iste godine potpisan je i Okvirni sporazum o provođenju finansijske pomoći kroz IPA II.

Ključni iskorak desio se 2016. godine, kada je BiH 15. februara podnijela Zahtjev za članstvo u EU. U julu iste godine parafiran je Protokol o adaptaciji SSP-a, a u septembru Vijeće EU pozvalo Komisiju da pripremi mišljenje o zahtjevu. 9. decembra BiH je dobila Upitnik Evropske komisije.

Odgovori na Upitnik predani su 2018. godine, a dodatna pitanja 2019. godine. Evropska komisija je u maju 2019. usvojila Mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo, čime je proces formalno napredovao.

U decembru 2022. godine BiH je dobila status kandidata za članstvo u EU, a 21. marta 2024. Evropsko vijeće donijelo je odluku o otvaranju pristupnih pregovora, što je označeno kao historijski trenutak.

Hronologija događaja jasno pokazuje da je Bosna i Hercegovina u proteklih 25 godina prošla kroz niz važnih formalnih koraka na evropskom putu, od prvih sporazuma i ukidanja viznog režima, preko podnošenja zahtjeva za članstvo, do dobijanja kandidatskog statusa i odluke o otvaranju pregovora.

Međutim, iza svake od ovih prekretnica stoji složen politički i društveni kontekst, koji su sagovornici ocijenili iz različitih perspektiva. Dok dokumenti i odluke Evropske unije svjedoče o napretku BiH u formalnom smislu, stručnjaci i predstavnici institucija upozoravaju da suštinske reforme, vladavina prava i politička volja ostaju ključni izazovi.

Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koji predaje predmet "BiH i evropske integracije", naglašava da vremenska distanca od 1999. godine pokazuje kako je napredak BiH na evropskom putu uvijek bio srazmjeran interesu i pritisku institucija EU i međunarodne zajednice da se provedu neophodne reforme.

- U pojedinim periodima, posebno početkom 2000-ih, BiH je imala intenzivan proces reformi i integracije, ali nakon presude Sejdić–Finci nastupio je višegodišnji zastoj sve do 2014. godine. Tada je Njemačko-britanska inicijativa omogućila kompromis i stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - kazao je Sadiković za Fenu.

Sadiković podsjeća i na jačanje uloge Evropske komisije 2019. godine, te dodjelu kandidatskog statusa 2022. godine, koji BiH, prema njegovom mišljenju, objektivno nije zaslužila prema kriterijima. Nakon toga uslijedila je nova kriza političkih odnosa i zastoj u integracijskom procesu. On naglašava da napredak BiH nije primarno rezultat unutrašnje odgovornosti, već vanjskog pritiska EU i međunarodne zajednice.

Posebno ističe da liberalizacija kriterija članstva dugoročno ne donosi korist, jer samo formalno članstvo bez funkcionalnih institucija, vladavine prava i efikasne države ne znači mnogo. Zato smatra da je insistiranje na primjeni evropskih standarda u svim oblastima društvenog i političkog života jedini put ka stvarnoj koristi od integracija.

Govoreći o političkim blokadama u procesu evropskih integracija, Sadiković ocjenjuje da je politika SNSD-a suštinski anti-evropska i da dok ta stranka ima poluge moći na državnom nivou, ne mogu se očekivati progresivne reforme.

On upozorava da će BiH nastaviti da se suočava sa blokadama, zastojima i obstrukcijama, te da će vjerovatno propustiti priliku u decembru. Dodaje da će naredna godina, kao izborna, biti fokusirana na unutrašnje političko pozicioniranje, pa će i ona biti izgubljena za evropske integracije.

Sadiković zaključuje da se ne može očekivati ni veći angažman Evropske unije, niti promjena njene strategije prema BiH, jer se proces odvija u specifičnim unutrašnjim, regionalnim i međunarodnim okolnostima.

- Pesimističan sam u pogledu mogućnosti da BiH u skorijem periodu postigne postojane promjene u provođenju reformi koje EU zahtijeva - naveo je Sadiković.

Za razliku od Sadikovića, koji naglašava da je napredak BiH donekle bio rezultat vanjskog pritiska, predsjedavajući Zajedničke komisije za evropske integracije Parlamentarne skupštine BiH Zdenko Ćosić fokus stavlja na unutrašnje korake i zakone koje je potrebno donijeti kako bi se otvorili pregovori.

Zdenko Ćosić ocjenjuje da je put Bosne i Hercegovine ka evropskom cilju trnovit i da zemlja nije daleko stigla, jer se stalno vraća na početak i nikako ne uspijeva napraviti prvi iskorak.

Prema njegovim riječima, postoje određeni strahovi koji koče napredak, bez obzira na to da li su racionalni ili ne. On vjeruje da će se mnoge stvari promijeniti nakon održavanja međuministarske konferencije.

Ćosić naglašava da je sada fokus na donošenju zakona o Sudu BiH i zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te imenovanju glavnog pregovarača s EU, jer se upravo to od Bosne i Hercegovine očekuje kako bi pregovori mogli početi.

- Političke podjele su uvijek problem i one će postojati i nakon eventualnog ulaska BiH u EU, ali se mora naučiti živjeti s njima i razviti metodologije za rješavanje konflikata konsenzusom. U BiH je politička kultura još uvijek na niskom nivou - kazao je Ćosić.

Govoreći o narednom izvještaju Evropske komisije, Ćosić kaže da napretka neće biti ako BiH sama ne napravi iskorak.

Ipak, očekuje da će se, makar pod pritiskom, postići određeni pomaci. Postavlja pitanje postoji li dovoljno političke volje i iskrenosti u deklaracijama o evropskom putu, ali smatra pozitivnim to što se sve političke snage barem deklarativno izjašnjavaju za EU.

- Potrebno je ohrabriti politike da stave po strani domaće nesuglasice, jer blokade često nastaju zbog banalnih razloga. Sve politike na evropskom ispitu morati odgovoriti na jedno ključno pitanje, vladavina prava i ljudska prava, jer je to zajednički nazivnik za sve druge reforme - zaključio je Ćosić.

Transparency International BiH godinama upozorava da su vladavina prava, poštivanje osnovnih demokratskih principa i borba protiv korupcije glavni preduvjeti evropskog puta, a upravo u tim oblastima zemlja najviše kasni.

Edo Kanlić iz Transparency Internationala ističe da se najveći zastoji u procesu integracija odnose na oblasti vladavine prava, funkcioniranja pravosuđa, borbe protiv korupcije, reforme javne uprave i javnih nabavki.

Upravo te oblasti, kako navodi, čine prvi pregovarački klaster, koji se otvara prvi, a zatvara posljednji, što znači da će Evropska komisija u svakom trenutku moći vraćati fokus na njih, pa čak i ponovo otvarati privremeno zatvorene poglavlja ukoliko dođe do nazadovanja.

Kanlić upozorava da zabrinjava način na koji domaće institucije pristupaju donošenju ključnih zakona, poput zakona o sudu BiH, jer se izmjene često rade pod snažnim utjecajem političkih interesa, čime se zadržava kontrola izvršne vlasti nad pravosuđem. To, prema njegovim riječima, pokazuje da se reformski proces vodi više kao politički kompromis nego kao stvarna transformacija sistema.

Govoreći o narednom izvještaju Evropske komisije, Kanlić naglašava da će najveći izazov biti uspostavljanje pregovaračkih struktura.

- Imenovanje glavnog pregovarača samo po sebi nije dovoljno, jer ostaje otvoreno pitanje kako će funkcionirati mehanizam koordinacije, koji je već pokazao slabosti zbog načina donošenja odluka i blokada u radu. Možete imati najboljeg pregovarača, ali ako nema funkcionalnih struktura iza njega, posao se ne može završiti - upozorava Kanlić.

On dodaje da u diskusijama o uredu glavnog pregovarača nije dovoljno adresirana uloga i mandat Direkcije za evropske integracije, koja bi trebala imati ključnu koordinacijsku funkciju.

- Pored toga, fokus će i dalje biti na zakonima koji su preduvjet za nastavak procesa, od zakona o sudu i pravosuđu, preko zakona o migracijama i graničnoj kontroli, do propisa koji se odnose na slobodu izražavanja i zaštitu novinara - kazao je.

Kanlić zaključuje da su mnogi od tih koraka ranije ispunjavani pro forme, bez stvarne primjene, što je razlog zašto se napredak ne vidi u praksi.

Iako je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto najavila da bi se do kraja godine mogla otvoriti mogućnost da Bosna i Hercegovina formalno započne pristupne pregovore s Evropskom unijom, zemlja još uvijek čeka konačnu potvrdu iz Brisela da je Reformska agenda zvanično prihvaćena, što je neophodan uvjet za povlačenje sredstava iz evropskih fondova.

Ključni koraci i dalje ostaju usvajanje zakona o sudovima BiH i zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te imenovanje glavnog pregovarača.

(Vijesti.ba/Fena)