Šormaz : U oktobru će se vidjeti obaveze Dodika prema SAD

Sa osvojenih 49,3 procenta glasova, možemo reći da je Samoopredjeljenje u potpunosti opravdalo očekivanja. Ovako je za Vijesti.ba rezultate nedavno održanih izbora u Republici Kosovo prokomentarisao predsjednik Euroatlanskog savjeta Srbije Dragan Šormaz.

Sa druge strane, dodaje, nije baš bilo za očekivati da će, s obzirom na pritiske kojima je i spolja i unutra bio izložen, stari/novi predsjednik Vlade Kosova Albin Kurti personalno dobiti toliku podršku kosovskih Albanaca. 

„Uoči izbora, Kurti je bio suočen sa brojnim problemima: u nemilosti prethodne američke administracije, Kosovo pod sankcijama Evropske unije, desetomjesečna unutrašnjepolitička kriza… Uprkos svemu, Kurti je uspio da osvoji svoj treći po redu premijerski mandat“, ističe Šormaz.

Ipak, bez ozbira na dobar rezultat - 56 od 120 mjesta u Skupštini Kosova - Samoopredjeljenje će, kako bi obezbijedilo parlamentranu većinu, morati da zatraži podršku stranaka etničkih manjina, kojima je zagarantovano 20 mjesta u SkupštiniKosova. To znači da bi preostalih najmanje pet glasova neophodnih za formiranje nove Vlade premijer Kurti mogao da dobije od budućih koalicionih partnera – bošnjačke i partija ostalih manje brojnih naroda.

„Vjerujem da je trijumfu Samoopredjeljenja doprinijelo i to što je Vlada Albina Kurtija uspjela da uspostavi državni sistem i učetri opštine sa većinskim srpskom stanovništvom na sjeveru Kosova, što nikome prije njega nije pošlo za rukom“, kaže Dragan Šormaz.

Koliko je na izborni trijumf budućeg premijera Republike Kosovo uticala promjena politike Evropske unije i SAD prema regionu? Znate da je dio sankcija Kosovu Brisel ukinuo desetak dana uoči vanrednih parlamentarnih izbora. 

ŠORMAZ: Ne vjerujem da su potezi EU koje spominjete Kurtiju pomogli u mjeri u kojoj se to možda čini. Naime, ukidanje dijela sankcija Kosovu od strane EU podržale su i stranke kosovske opozicije, svesne da je ta mjera Brisela, kao i finasijska pomoć od preko 200 miliona eura, dobra vijest za sve građane Kosova. Odluka EU možda govori u prilog tezi da je administracija u Briseluimala bolji uvid u želje kosovskih građana nego mi u regionu. Jer ovo je i poruka Kurtiju.

Kakva poruka?

ŠORMAZ: Identična onoj koju šalju i Vučiću: završite pregovore, formirajte Zajednicu Opština sa srpskom većinom i potpišite 'Krajnji pravno obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa'.

Hoće li ubjedljiva pobjeda premijera Kurtija uticati da promjenu politike Zapada prema njemu? Drugim riječima, hoće li ga zapadni partneri sada konačno prihvatiti?

ŠORMAZ: Mislim da je Kurti i tokom predizborne kampanje pokazao punu spremnost na saradnju sa EU. I na Kosovu su, naime, shvatili da je Amarika svoj fokus lagano počela da izmješta iz Evrope i da je, u tom smislu, neophodno uspostaviti što čvršće odnose sa Briselom. Podsjećam i da je u samom finišu predizborne kampanje Kurti dao dosta neočekivanu izjavu.

Koju?

ŠORMAZ: 'Kosovu je dovoljno i de facto priznanje od strane Srbije', rekao je.

I, kako to tumačite?

ŠORMAZ: Pa, upravo je to dio ’Krajnje pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa’, na koji se Srbija obavezala i koji bi Kosovu omogućio pristup EU i NATO. Tada bi de jure priznanje Beograda postalo nebitno.

Beograd, ali i neki zapadni krugovi bi, mislite, time konačno odustali od ideje o razmjeni teritorija?

ŠORMAZ: Još u vrijeme prvog predsjedničkog mandata Donalda Trampa odbačena je ideja o razmjena teritorija. Tu su opciju tada 'gurali' neki priljatelji Aleksandra Vučića, poput u bivšeg američkog ambasadora u Njemačkoj Ričarda Grenela. Međutim, to su odbile i Njemačka i EU, pa i sam predsjednik Tramp. U međuvremenu su Vučićevi prijatelji dodatno izgubili značaj i uticaj: neki više i nisu u Trampovoj službi, dok je Ričard Grenel samo V.D. upravnik pozorišta.

Brisel će, tvrdite, uskoro od premijera Kurtija tražiti da konačno formira Zajednicu Opština sa većinskim srpskim stanovništvom. Ima li osnova strah Prištine da bi prihvatanje te ideje značilo uspostavljanje ’nove Republike Srpske’ unutar Kosova?

ŠORMAZ: Prije bih rekao da je to što navodite do sada Kurtiju služilo kao izgovor da ne formiraju Zajednicu. Ipak, i EU i SADinsistiraju i od Prištine zahtijevaju da to sprovede. Ako bi Kosovo nastavilo da odbija da izvrši ono na šta se obavezalo, Srbija imala izgovor za zaustavljanje dijaloga i ne postizanje Krajnjeg sporazuma. Što nikome nije u interesu. Uostalom, sporazumi iz Brisela i Ohrida predviđaju Zajednicu opština sa srpskom većinom samo kao dio lokalne samouprave u Republici Kosova, a ne kao entitet ili autonomnu oblast. Priština je ta koja bi trebalo da napiše statut po kome će Zajednica funkcionisati. Vrijeme za odlaganje formiranja Zajednice je prošlo. Momentum proširenja EU nalaže da se to sada mora uraditi.

U Zakonu o nacionalnoj odbrani SAD jedine dvije države regiona koje se direktno pominju su Srbja i Kosovo. Šta to tačno znači? 

ŠORMAZ: Tom Zakonu se u državama regiona daje prevelik značaj. 

Kako preveliki značaj? Hoćete da kažete da nije važan ili…?

ŠORMAZ: Ne, ne. Samo hoću da podsjetim da je taj tekst godinama na stolu i da je sada usvojen samo zato što je procijenjeno da je vreme da se region umiri i integriše u NATO i EU. Istovremeno,  republikancima je neophodan svaki dogovor sa demokratama kako tokom ovog mjeseca ne bi ponovo došlo do blokade rada Vlade SAD. Mirna politička situacija u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, te stvaranje uslova da se region integriše u evroatlantski svijet i dalje je prioritet politike SAD. 

A Srbija?

ŠORMAZ: Srbija je poseban problem, vrijeme je da i on bude riješen. Na tom polju Zapad vodi borbu protiv Rusije.

U pomenutom američkom Zakonu se direktno ne spominje Bosna i Hercegovina. Znači li to da je Milorada Dodika Vašington stavio ’ad acta’?

ŠORMAZ: Bosna i Hercegovina je trenutno u ’prelaznom periodu’ i tek će izbori 2026. pokazati novo lice entiteta RepublikaSrpska. Vjerujem da će se tada vidjeti stvarne obaveze Milorada Dodika prema SAD, da će se Bosna i Hercegovina stabilizovati i končno krenuti najprije ka članstvu u NATO, potom i u EU. Ipak, mislim da se na to, jednako kao i Srbi, moraju pripremiti i Bošnjaci.

Kako?

ŠORMAZ: I Bošnjaci će morati početi da biraju one kojima se politika neće zasnivati na prošlosti, nego na budućnosti, kao i na miru i prosperitetu u evroatlantskom svijetu.

Kako tumačiti izborni rezultat Srpske liste na Kosovu? 

ŠORMAZ: Srpska lista je isto što i Aleksandar Vučić.

Da, to je jasno. Međutim, budući da Srpskoj listi pripada deset od dvadeset mjesta u Skupštini Kosova rezervisanih za stranke manjina, koliki je danas njihov stvarni politički uticaj?

ŠORMAZ: Prvo, važno je da znate da Srpska lista faktički nema ni politiku, ni političare. Čine je politički beskičmenjaci iposlušnici, koji ne vode računa o narodu, nego slijepo ispunjavaju Vučićeve naloge. To predsjedniku Srbije prije svega služi kako bi, unutar srpskog javnog mjenja, stvarao lažnu sliku o svojoj borbi za Kosovo. Uloga Srpske liste na Kosovu je zastrašivanje i manipulacija srpskim stanovništvom; istovremeno, nemaju nikakvog uticaja izvan srpskog korpusa na Kosovu: ni jedna od albanskih partija sa njima ne želi saradnju.

Zašto? 

ŠORMAZ: Zbog učešća u napadima na KFOR 2023. godine, kao i u terorističkoj akciji u Banjskoj, septembra 2023.

Kako rezultate vanrednih parlamentarnih izbora na Kosovu tumači zvanični Beograd? Može li predsjednik Vučić biti zadovoljan rezultatima Srpske liste?

ŠORMAZ: Beogradu je trenutno Kosovo manje bitno. Vučić je, naime, uvidio da više ne može da manipuliše pred sagovornicima u Briselu, predstavljajući im sebe kao ključnog čovjeka za stabilnost Zapadnog Balkana. Tim prije što je postalo jasno da upravo Vučić Srbiju udaljava od EU. Takođe, jasno je i da Vučić pojačava nacionalistički i anti-EU narativ u javnom prostoru Srbije, ne ispunjava ni jednu obavezu na putu ka članstvu, naprotiv - nastavlja da guši slobodu medija, pojačava represiju prema neistomišljenicima, guši pravosuđe, ne uvodi sankcije Rusiji... U tom smislu, sada je lopta u dvorištu Kosova: ako Kosovo završisvoju obavezu i formira Zajednicu opština sa srpskom većinom, onda će EU i USA pozvati Srbiju i Kosovo da potpišu Krajnji pravno obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa. Odbije li to da uradi, Vučić bi izvršio političko samoubistvo. Doduše, ne bi me začudilo da odbije i da tu obavezu prebaci na neku buduću vlast u Srbiji: shvata da je ionako na političkoj samrti.

U kojoj mjeri je pobjeda premijera Kurtija značajna za region? Je li ovo početak kraja 'srpskog sveta'?

ŠORMAZ: Kraj 'srpskog sveta' najvio je Milorad Dodik dogovorom sa američkom administracijom. Ubrzani put Crne Gore ka EU mrtvački je kovčeg za 'srpski svet'. Sami izbori na Kosovu nemaju mnogo uticaja na to, budući da Srbija nema nikakav uticaj, ni političku snagu na Kosovu. Mislim da su tu činjenicu konačno shvatili i u Moskvi, zato su digli ruke od Vučića. Čak ga i Rusidestabilizuju.

Kako? Krizom sa Naftnom industrijom Srbije (NIS)?

ŠORMAZ: Da, ali i kroz podršku studentskom pokretu. Rusi destabilizuju Vučića kratkoročnim sporazumima o prodaji gasa, ali i poslednjih dana promenjenom odlukom o prodaji NIS-a: Gaspromnjeft je, naime, ipak odlučio da proda kompaniju, što može značiti da Rusi napuštaju ovakav vid prisustva na Zapadnom Balkanu. Uprkos svemu, ne bi trebalo upasti u zamku i povjerovati u to će se povući potpuno. Prije bih rekao da će samo promijeniti način djelovanja. U tom hibridnom ratu će, nažalost, Rusija sveviše koristiti naivne Srbe, a bojim se da takvih imamo za izvoz.

Da li su pojačana represija režima, sve češće privođenje građanskih aktivista i optužbe za 'verbalni delikt' dokaz da se kriza u Srbiji usložnjava? Očekujete li da vanjskopolitička nestabilnost utiče na pojačavanje represije u Srbiji?

ŠORMAZ: Negativne međunarodne okolnosti svakako utiču na unutrašnje prilike u zemlji. Vučića je Amerika politički potpuno obrisala, Evropska unija ne popušta po pitanju obaveza koje Srbija mora da ispuni, Rusija je počela otvoreno da mu prijeti, dokKina ne želi da mu reprogamira kreditne obaveze. Drugim riječima, Vučićeva spoljna politika doživjela je potpuni kolaps. Od normalnog političara bi, nakon ovakvog kraha, bilo za očekivati da podnese ostavku i da se povuče. Međutim, Vučić bira put represije i izolacije Srbije. Naredna godina će svima biti teška, kako zbog njegove represije, tako i zbog ekonomska situacije, koja je veoma loša. Sve to neminovno vodi do Vučićevog političkog pada. Kada se kao političar opredijelite za takav oblik vladanja, više se ne možete vratiti u demokratiju, što znači da će i politički pad o kojem govorim ponajviše boljeti upravo Vučića.

Hoće li predsjednik Vučić raspisati izbore 2026. godine kako je i obećao?

ŠORMAZ: Još sam u septembru 2025. godine najavio Vučićevo razvlašćivanje, budući da sam imao informacije o tome šta se sprema – nova politika EU, prije svega bezbjednosna i politika proširenja, te planovi SAD za Bosnu i Hercegovinu i za Kosovo. Nažalost, izbor Trampa i politička nestabilnost na Kosovu usporili su Vučićev politički pad. Onda se u novembru 2024. dogodila tragedija u Novom Sadu i unutar Srbije se sve zakomplikovalo. Vučićev odgovor na izazove nije politički normalan. 

U kojem smislu?

ŠORMAZ: U smislu da je sam Vučić sebe doveo u situaciju da povlači poteze koji ga vode u veliku opasnost. Ne znam da li je, pritom, bio svjestan da ne može imati politički izlaz jer više nema bilo kome bilo šta da ponudi zauzvrat. Region se distancirao od njegovog političkog ludila, a u Srbiji je najmanje polovina građana radikalno protiv njega. Tako podijeljeno društvo gotovo je nemoguće umiriti. Privredni rast Srbije ove godine jedva je dva procenta, što, kažem, potvrđuje analizu da je ekonomska situacija veoma loša. Sve što sam Vam kazao navodi me na zaključak da Vučić neće raspisati izbore ove godine i da će pokušati da zadrži vlast do poslednjeg dana. Nažalost, jasno je da neće doći ni do neophodnih promjena na kojima insistira EU, kako bismo imali fer i demokratske izbore. Bojim se da idemo ka tome da će politička kriza u Srbiji biti riješena drugim, neželjenim sredstvima - izvjesnim revolucionarnim potezima i slično. Lično se tome veoma protivim, ali ja o tome ne odlučujem. Odluka je u rukama diktatora, koji obično isključuju svaki demokratski ishod.

 
Piše: Tamara Nikčević

(Vijesti.ba)