Ko je bio ubijeni Gadafijev sin: Arhitekt očeva režima, bježao prerušen u beduina

Iako su vijest prenijeli i savjetnici njegovog političkog tima, detalji koji okružuju okolnosti smrti za sada ostaju nejasni i obavijeni velom kontradiktornih informacija, a zvanične potvrde libijskih vlasti još uvijek nema.

Njegova smrt označava simboličan kraj jedne ere za pristalice starog režima i unosi dodatni element haosa u ionako krhku političku situaciju u Libiji, zemlji koja je decenijama rastrzana između rivalskih vlada i moćnih oružanih frakcija.

Prvi izvještaji o smrti Gadafijevog sina donose oprečne informacije o lokaciji i načinu na koji je stradao. Prema jednoj verziji, koju je prenio i dopisnik Al Jazeere, Saif al-Islam ubijen je u zapadnom gradu Zintanu, gdje je proveo veći dio posljednje decenije, prvo kao zatvorenik, a potom kao slobodan čovjek pod zaštitom lokalne milicije. Drugi izvori, međutim, navode da se incident dogodio u jugozapadnoj regiji Al-Hamadah.

Postoje i neslaganja oko samog čina ubistva. Pojedini libijski mediji izvijestili su da je ubijen tokom oružanog sukoba s moćnom Brigadom 444, jednom od najjačih vojnih formacija stacioniranih u Tripoliju. Međutim, komanda Brigade 444 brzo je i odlučno demantovala bilo kakvu umiješanost u incident. Druga, dramatično drugačija verzija događaja, koju prenosi Al Arabiya, tvrdi da je Saif al-Islam bio žrtva ciljanog napada. Prema tim navodima, četiri neidentifikovana napadača upala su u njegov vrt, zapucala na njega i potom pobjegla.

Životni put

Put Saifa al-Islama Gadafija bio je put od navodnog reformatora i nasljednika do ratnog zločinca i zatvorenika. Rođen 1972. godine, školovan na prestižnoj Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics) i tečan govornik engleskog jezika, dugo je na Zapadu percipiran kao prihvatljivo i moderno lice očevog autokratskog režima. Imao je ključnu ulogu u osjetljivim diplomatskim misijama, uključujući pregovore o odustajanju Libije od programa oružja za masovno uništenje i isplatu odštete porodicama žrtava bombaškog napada na avion Pan Ama iznad Lockerbieja 1988. godine.

No, kada je 2011. godine izbila pobuna protiv više od četiri decenije duge vladavine njegovog oca, Saif al-Islam odbacio je reformističku masku i stao uz porodicu. Postao je jedan od glavnih arhitekata brutalnog gušenja protesta, nazivajući pobunjenike „štakorima“. Njegove izjave iz tog perioda ostale su zapamćene po svojoj okrutnosti.

– Borimo se ovdje u Libiji, umiremo ovdje u Libiji – poručio je u intervjuu za Reuters na početku revolucije.

U televizijskom obraćanju, mašući prstom prema kameri, upozorio je da će zemljom poteći „rijeke krvi“ i da će se vlada boriti do „posljednjeg čovjeka, posljednje žene i posljednjeg metka“.

Nakon pada Tripolija, pokušao je pobjeći u susjedni Niger, prerušen u beduina, ali ga je uhvatila milicija Abu Bakr Sadik iz Zintana. Uslijedilo je šest godina zatočeništva, daleko od glamuroznog života na koji je bio navikao, s kućnim ljubimcima tigrovima i druženjima s britanskim visokim društvom. Sud u Tripoliju osudio ga je 2015. godine u odsutnosti na smrt strijeljanjem zbog ratnih zločina, a na snazi je ostala i potjernica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) u Hagu zbog zločina protiv čovječnosti.

Pušten je na slobodu 2017. godine na osnovu spornog zakona o amnestiji i godinama je živio povučeno. Na iznenađenje mnogih, 2021. godine vratio se na političku scenu, podnijevši kandidaturu za predsjedničke izbore koji su trebali stabilizirati zemlju. Njegov potez izazvao je duboke podjele i pravni haos, postavši jedan od glavnih razloga zbog kojih su izbori na kraju otkazani, a Libija gurnuta nazad u politički limbo. U intervjuu za New York Times te godine, cinično je opisao svoju strategiju povratka.

– Bio sam odsutan deset godina. Morate se vraćati polako, polako. Kao striptiz. Morate se malo poigrati s njihovim umovima – rekao je tada.

(Vijesti.ba)