Umro izvršilac, ostao projekat: Ko je stvorio, krio i prao ruke od Mladića

Ratko Mladić je proizvod velikosrpskog projekta. Bio je vojnik i egzekutor politike čiji su centri moći bili daleko širi od njegovog štaba i daleko važniji od njegove uniforme. Upravo zato je danas važno podsjetiti na ono što se godinama pokušavalo potisnuti, Mladić je postao lice zločina, ali lice nije što i cijeli sistem koji ga je proizveo.

Presuda Međunarodnog suda pravde, glavnog sudskog organa Ujedinjenih naroda, u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, donesena 26. februara 2007. godine, ostavila je iza sebe činjenice koje nijedna naknadna politička interpretacija ne može izbrisati. Sud je utvrdio da je tadašnja Savezna Republika Jugoslavija pružala značajnu finansijsku pomoć Vojsci Republike Srpske te da je Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida, jer je imala mogućnost i obavezu da djeluje kako bi ga spriječila.

Sud je također utvrdio da je SRJ imala znatan utjecaj na vlast u RS, odnosno na strukture koje su djelovale u Bosni i Hercegovini. Upravo je taj utjecaj bio ključan za zaključak da je Srbija imala međunarodnu obavezu da učini sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid u Srebrenici. A nije!

To su činjenice koje ruše udobnu konstrukciju prema kojoj je sve što se dogodilo bilo djelo jednog čovjeka, jedne vojske ili jednog izoliranog komandanta.

Jer upravo je to, godinama, bila politička strategija Beograda. Čak ni pred Međunarodnim sudom se nisu branili negiranjem genocida, nego prebacivanjem cijele odgovornosti na rukovodstvo RS i Ratka Mladića. Mladić je tako postao savršeni nosilac cjelokupnog tereta, čovjek na kojeg se moglo natovariti ono što je bilo mnogo šire od njega samoga.

Međunarodni sud pravde je svojom presudom Srbiji potvrdio i obavezu pune saradnje s Haškim tribunalom, uključujući saradnju u vezi s izručenjem Ratka Mladića. Oni koji su ga stvorili, pa ga godinama skrivali, na kraju su ga, kada je politička cijena njegovog skrivanja postala veća od koristi, izručili.

Mladić je ostatak svog bijednog života proveo u Haagu, osuđen za najteže zločine počinjene na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Njegova individualna krivica, ma koliko ogromna bila, ne može biti alibi za one koji su stvarali političke okolnosti, institucije, logistiku i ideologiju iz kojih je mogao nastati i djelovati. Mladića nije stvorila lična patologija i ambicija, već politika jedne države, projekti i sistem koji u jednom trenutku procijeni da je nasilje korisno. Kada više nije, taj ssitem traži način da opere krvave ruke.

Mladić je bio izvršilac, simbol, instrument. Oni koji su ga projektovali, podržavali i koristili, i danas su tu.

(Vijesti.ba)