Oproštaj besmrtnog velikana BiH

Teško je prihvatiti da će posljednju utakmicu u dresu naše zemlje odigrati 2. oktobra protiv Švedske. Odlazi zaštitno lice reprezentacije. Kapiten. Lider. Simbol jednog vremena.

Bio je tu kada smo slavili. I kada smo padali. Kada smo vjerovali u čuda. Sanjali. Plesali sambu u Brazilu. I onda, kada niko nije vjerovao u nacionalni tim Bosne i Hercegovine.

Za Bosnu. Za Hercegovinu. Za sve nas, nemilice davao je golove. No, za ovu zemlju i njene ljude učinio je puno više od rešetanja mreža protivničkih golmana.

U protekle dvije decenije vraćao nam je ponos. Osmijehe na lica. Radost u domove. Nerijetko, vraćao nam je i vjeru u vlastite mogućnosti. Djecu je motivisao do nebeskih visina.

Pomjerao je granice na terenima stadiona diljem planete, učinivši državne granice Bosne i Hercegovine prepoznatljivim na zemaljskoj polulopti.

Prošao je trnovit put. Od dječaka iz ratnog, opkoljenog Sarajeva do jednog od najvećih fudbalera i osoba koje je ova zemlja ikada imala. Od djeteta koje je čekalo u redu za humanitarnu pomoć do velikog humanitarca.

Napadač koji je srušio sve domaće rekorde. I mnoge izvan granica ove zemlje.

I, tako...

Završava najslavnija era našeg reprezentativnog fudbala. Odlazi historijska sportska ličnost o čijem će liku i djelu pričati generacije. Upisao se u knjigu besmrtnih velikana Bosne i Hercegovine.

Bez patetike za kraj. Šta napisati? Dovoljno je reći.
Edin Džeko.

Bakir Tiro
(Vijesti.ba)