Zadranin prošao agoniju: Otrovna biljka širi se Dalmacijom

Iako svojim izgledom može djelovati vrlo dekorativno, vinobojka predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik. Osim što je otrovna, riječ je i o invazivnoj biljci koja se brzo širi. U tome joj posebno pomažu ptice koje se hrane njenim bobicama i potom raznose sjemenke.

Jedan Zadranin na vlastitom je iskustvu osjetio koliko posljedice mogu biti ozbiljne. Nakon što je, ne znajući o kojoj se biljci radi, pojeo malu količinu njenog korijena, nekoliko sati kasnije pojavili su se mučnina, povraćanje, jaki grčevi u stomaku i izrazita slabost.

„Prošao sam sve tegobe koje se opisuju u literaturi“, ispričao je čitatelj, čiji su podaci poznati redakciji, ali je želio ostati anoniman.

Kako kaže, iskustvo ga je potaknulo da upozori druge da ne potcjenjuju ovu biljku.

„Da sam pojeo malo više, vjerovatno ne bih bio ovdje. Zato ovo i govorim – nemojte rizikovati. Ova biljka nije ukras“, poručio je.

Teška trovanja

Slučaj iz Zadra uklapa se u ranija upozorenja toksikologa o opasnosti koju predstavlja vinobojka. Svi dijelovi biljke sadrže različite toksične spojeve, dok se korijen i sjemenke smatraju posebno opasnima. Ni bobice nisu bezazlene, uključujući i one koje su potpuno zrele.

U Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je vinobojka autohtona, postoji višestoljetna tradicija pripremanja mladih izdanaka poznatih kao „poke salata“. Međutim, njihova priprema zahtijeva višestruko kuhanje kako bi se smanjila količina otrovnih materija.

Uprkos toj tradiciji, zabilježeni su brojni slučajevi trovanja. Tako je 1980. godine u New Jerseyju nakon konzumacije takve salate evidentirano 27 slučajeva trovanja. Većina oboljelih imala je izražene probavne tegobe, dok je četvero ljudi zbog dehidracije moralo biti hospitalizirano.

Medicinska literatura bilježi i mnogo teže ishode. U Kini je 2025. godine zabilježen slučaj žene koja je konzumirala veću količinu prženog lišća vinobojke. Nakon ozbiljnih probavnih tegoba razvilo se zatajenje više organa, a žena je preminula.

Podaci iz Francuske također pokazuju da izlaganje biljci nije rijetkost. Centar za kontrolu otrovanja u Bordeauxu zabilježio je 139 slučajeva trovanja u periodu od 2008. do 2014. godine. Oko 85 posto slučajeva bilo je povezano s konzumacijom bobica, a većina trovanja bila je blažeg karaktera. Ipak, stručnjaci upozoravaju da kontakt s korijenom predstavlja naročito visok rizik.

U jednom pregledu trovanja otrovnim biljkama u Srbiji, Phytolacca americana također je povezana s velikim brojem gastrointestinalnih trovanja.

Invazivna vrsta

Problem s vinobojkom ne završava njenom otrovnošću. Ova biljka ima izrazitu sposobnost širenja i već se udomaćila u brojnim dijelovima Evrope, uključujući Hrvatsku.

Najveći „saveznici“ u njenom širenju su ptice. One bez većih problema konzumiraju bobice, dok sjemenke prolaze kroz njihov probavni sistem i potom dospijevaju na nova područja. Na taj način biljka može kolonizirati udaljene vrtove, šikare, rubove šuma i poljoprivredne površine.

Nakon što se jednom ustali, vinobojka razvija snažan korijenski sistem i formira guste sklopove koji mogu potisnuti domaće biljne vrste.

Posebno je problematična činjenica da se u pojedinim dijelovima Dalmacije počela uzgajati kao ukrasna biljka. Atraktivne bobice i crvenkaste stabljike mogu privući pažnju vrtlara, pa se biljka namjerno sadi, uključujući i kupovinu sjemena ili sadnica putem interneta.

Najveći rizik pritom predstavljaju djeca. Bobice izgledom mogu biti privlačne, a podaci iz ranijih istraživanja pokazuju da su upravo one čest uzrok trovanja. U jednoj francuskoj analizi oko 70 posto otrovanih činila su djeca uzrasta od jedne do tri godine.

Pogoduje joj klima

Topla i sušna klima kakva je posljednjih godina sve izraženija u mediteranskom području pogoduje širenju vinobojke. Može se pojaviti uz saobraćajnice, na zapuštenim parcelama, pored ograda, u vrtovima i maslinicima.

Iz male biljke u relativno kratkom periodu može izrasti veliki grm s karakterističnim grozdovima tamnih bobica. Odrasla biljka može proizvesti veliki broj sjemenki koje se zahvaljujući pticama šire na okolna područja.

U Hrvatskoj je vinobojka već evidentirana i na pojedinim zaštićenim područjima. Na Medvednici je, između ostalog, pokrenut program njenog uklanjanja.

Ne saditi u vrtovima

Stručnjaci upozoravaju da vinobojku ne treba uzgajati u vrtovima, parkovima niti u blizini kuća. Ako se već nalazi na privatnom zemljištu, preporučuje se njeno uklanjanje prije stvaranja i rasijavanja sjemena, uz odgovarajuće mjere opreza.

Ni jedan dio biljke ne bi trebalo konzumirati – ni bobice, ni listove, ni korijen. Tradicionalna priprema mladih izdanaka, kakva postoji u pojedinim dijelovima SAD-a, nije nešto s čime bi trebalo eksperimentisati bez stručnog znanja.

Posebno je važno djecu upozoriti da ne beru i ne jedu nepoznate bobice. Ukoliko dođe do slučajnog gutanja dijela biljke, potrebno je što prije kontaktirati ljekara ili nadležni centar za kontrolu otrovanja.

Simptomi trovanja mogu uključivati mučninu, povraćanje, proljev, bolove i grčeve u stomaku te izrazitu slabost. Kod težih trovanja moguće su ozbiljne komplikacije koje zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.

Sličnost sa zovom

Dodatni problem predstavlja mogućnost zamjene vinobojke s drugim biljkama čije su bobice ljudima poznatije. Posebno se ističe sličnost s bobicama crne zove (Sambucus nigra).

Iako se i kod zove određeni dijelovi biljke ne smiju konzumirati sirovi, pravilnom termičkom obradom koriste se, između ostalog, cvjetovi i zrele bobice. Za razliku od vinobojke, zova nije invazivna vrsta, a stanovništvo je uglavnom mnogo bolje upoznato s njenim svojstvima.

Upravo zbog moguće zabune stručnjaci i ljubitelji prirode pozivaju na dodatni oprez.

Čitatelj iz Zadra, koji je i sam prošao kroz teško trovanje, smatra da bi o vinobojki trebalo mnogo više govoriti i educirati javnost, posebno djecu.

Njegova poruka je jasna: biljku koja istovremeno predstavlja zdravstveni rizik i invazivnu prijetnju domaćoj flori ne bi trebalo posmatrati samo kao atraktivan ukras u vrtu.

„Ovo nije panika niti paranoja, nego apel da se ljudi educiraju, da se biljka ne sadi i da se spriječi njeno dalje širenje“, poručuje čitatelj nakon vlastitog iskustva, prenosi Slobodna Dalmacija.

(Vijesti.ba)