NASA snimila nevjerovatan prirodni fenomen, naučnici zbunjeni

Prizori iz Bismarckovog mora, sjeverno od Papue Nove Gvineje, otkrili su ogromne oblake pare, neobično obojenu morsku vodu i velike količine vulkanskog kamenja koje je isplivalo na površinu.

On September 5, 2026, Anak Krakatau exhaled again—and space caught the breath. From the restless child of the legendary Krakatau volcano, plumes of ash and volcanic gas unfurled across Indonesia and out over the Indian Ocean. The VIIRS instrument aboard NASA’s Suomi NPP satellite recorded the scene from orbit: a pale, drifting banner of eruption stretching across sea and sky. The island that rose from the ruins of one of history’s most violent explosions is still writing its story, one plume at a time. Credit: NASA / Michala Garrison

— Black Hole (@konstructivizm) September 13, 2026

Erupcija je počela 8. maja 2026. godine, na području podvodnog vulkanskog grebena poznatog kao Titan Ridge. Riječ je o dijelu okeana čije dno nije dovoljno detaljno istraženo, zbog čega naučnici u početku nisu mogli sa sigurnošću utvrditi ni tačnu lokaciju vulkanskog otvora iz kojeg je izbijao užareni materijal.

Prve znakove neobične aktivnosti zabilježili su seizmometri, koji su registrovali niz slabijih zemljotresa. Ubrzo nakon toga pojavili su se i dokazi koji su se mogli vidjeti iz svemira.

Sateliti NASA-e, uključujući Landsat 9, Terra i Aqua, zabilježili su dramatične promjene na površini Bismarckovog mora.

Na fotografijama snimljenim tokom maja vide se ogromni bijeli oblaci vodene pare koji se podižu iz okeana, dok je morska površina na pojedinim mjestima poprimila izrazito zelenu i tirkiznu boju.

Promjena boje povezana je s vulkanskim materijalom koji je dospio u vodu tokom erupcije. Satelitski instrumenti registrovali su i toplotne anomalije, što je ukazivalo na prisustvo velike količine vrelog materijala relativno blizu površine.

Posebno interesovanje naučnika izazvala je činjenica da se erupcija odvijala na području za koje ne postoje dovoljno precizne mape morskog dna.

Iako su površine Mjeseca i Marsa na mnogim mjestima detaljnije kartirane od dubokih dijelova Zemljinih okeana, savremeni sateliti omogućavaju naučnicima da otkrivaju vulkanske aktivnosti čak i u tako nepristupačnim područjima.

Kamenje koje pluta

Jedna od najupečatljivijih posljedica erupcije bila je pojava velikih plutajućih masa vulkanskog kamenja.

Riječ je o plovućcu, izuzetno laganoj i poroznoj vulkanskoj stijeni koja nastaje kada se magma bogata gasovima brzo hladi. Zahvaljujući velikom broju šupljina, komadi ove stijene mogu plutati na vodi.

Tokom podvodnih erupcija ogromne količine plovućca mogu se nagomilati na morskoj površini i formirati prostrane plutajuće slojeve koje zatim raznose okeanske struje.

Upravo to se dogodilo u Bismarckovom moru.

Početkom juna velike količine vulkanskog kamenja stigle su do obala Admiralitetskih ostrva, gdje su na pojedinim mjestima prekrile obalu i otežale pristup vodi.

Prema podacima NASA-e, posebno su bila pogođena ostrva Lou i Baluan, kao i dijelovi obale ostrva Manus. Naslage plovućca na nekim lokacijama dostizale su debljinu od nekoliko metara, što je predstavljalo ozbiljan problem za lokalno stanovništvo i pomorski saobraćaj.

Naučnici razmatrali mogućnost nastanka potpuno novog ostrva

Erupcija je otvorila i jedno posebno zanimljivo pitanje: da li bi se iz okeana moglo pojaviti novo ostrvo?

Naučnici NASA-e objasnili su da podvodne erupcije ponekad mogu stvoriti dovoljno vulkanskog materijala da se on izdigne iznad nivoa mora.

U takvim slučajevima nastaju nova ostrva, ali njihova sudbina može biti veoma neizvjesna. Neka opstaju dugo, dok druga brzo nestaju pod utjecajem talasa, erozije i urušavanja nestabilnog vulkanskog materijala.

Prate se promjene

Ipak, u trenutku objavljivanja prvih izvještaja NASA-e nije bilo potvrđeno da se u Bismarckovom moru formiralo novo ostrvo.

Naučnici su zato nastavili pratiti promjene putem satelitskih snimaka, pokušavajući utvrditi kako se podvodna vulkanska struktura razvija.

Bismarckovo more nalazi se u geološki izuzetno aktivnom dijelu Tihog okeana, gdje pomjeranje tektonskih ploča stvara uslove za česte zemljotrese i vulkansku aktivnost.

Zanimljivo je da je u ovom regionu još 1972. godine registrovana podvodna erupcija, približno 16 kilometara od mjesta aktivnosti zabilježene 2026. godine.

Prema kasnijim izvještajima vulkanoloških službi, aktivnost vulkana Titan Ridge tokom juna i početkom jula znatno je oslabila, ali su promjene boje vode i ostaci plutajućeg vulkanskog materijala i dalje bili vidljivi.

Ovaj događaj još jednom je pokazao koliko se snažni geološki procesi mogu odvijati daleko od ljudskog pogleda.

Istovremeno, zahvaljujući savremenim satelitima, naučnici danas mogu pratiti i proučavati pojave koje bi prije nekoliko decenija možda ostale potpuno neprimijećene.

(Vijesti.ba)