Halid iz Bosne otišao u Italiju i pronašao sreću među kozama: "Ne bih se vraćao"

Mnogo rada i jednako toliko ljubavi prema životinjama potrebno je za uzgoj životinja koje možda nisu simbol planinskog područja Orobie, ali mogu donijeti veliko zadovoljstvo. Halid Selimović ima 31 godinu, dolazi iz Bosne i Hercegovine i u mjestu Fuipiano Valle Imagna uzgaja koze. Svoj posao odlučio je približiti i cijeloj lokalnoj zajednici.

„U Fuipiano sam došao prije tri godine. Trenutno imam tridesetak koza pasmine orobica, kao i pet ili šest krava. To je moja strast. Ranije sam radio kao pastir, u Bosni sam imao četiri koze, ali sam oduvijek volio životinje. Moja djevojka Valentina mi pomaže, a često izlazim s kozama, čak i samo na jedan dan“, priča Halid.

„Radim i kao vrtlar, građevinski radnik, ukratko, pomalo sam čovjek za sve. To je prilično velika obaveza. Proizvodimo jarad i bavimo se uzgojem za meso. I krave uzgajamo za meso. Ujutro ustanem i sve pripremim, a navečer, kada se vratim s posla, ponovo me čekaju životinje. Moram ih nahraniti i napojiti“, objašnjava.

Halid ima dovoljno iskustva da uporedi stočarstvo u Italiji s onim u svojoj domovini.

„U Bosni je sve bilo potpuno drugačije. Još se sve radilo kao devedesetih godina, kao što je nekada bilo i ovdje. Danas u Italiji sve mora biti po propisima, i to s razlogom. Sve mora biti uređeno jer u suprotnom mogu nastati bolesti i drugi problemi. Kontrole su potrebne, sve je mnogo više pod nadzorom.

Ja sam jedini koji u Fuipianu uzgaja koze. Ovdje su mnogo zastupljenije krave. Moje koze sada su sve pasmine orobica i riječ je o otpornijim životinjama. Druge pasmine su mirnije, ali manje izdržljive“, kaže Halid.

Okruženje u kojem živi pogoduje njegovom poslu.

„Sviđa mi se što ovdje sunce sija tokom cijelog dana. Naravno, pomalo smo izolirani, na gotovo hiljadu metara nadmorske visine, ali to je bolje za životinje. Mužjaci su traženi zbog mesa, dok se ženke još prodaju žive. Naravno, ima ljepših i manje lijepih, a kao i u svemu, ljepša koza košta mnogo više“, šali se.

Budući da uzgoj koza nije posebno zastupljen u ovom kraju, Halid je odlučio učiniti nešto kako bi ga promovirao.

„Prošlog 24. oktobra organizirali smo sajam koza u Fuipianu. Imali smo 160 životinja, a stigle su i iz Valtelline. Došlo je mnogo ljudi, čak i iz područja Val Camonice. Meni se činilo da niko ranije nije organizirao ovakav događaj. Budući da je prva godina prošla dobro, planiramo ga ponoviti i naredne godine.

Vrijeme nas je poslužilo, bilo je sunčano, tako da možemo reći da je sve bilo savršeno. Krave su mnogo zastupljenije, ali nismo imali poteškoća. Srećom, imali smo i sponzore koji su nam pomogli“, priča Halid.

Njegov cilj je nastaviti s ovim poslom.

„Zdravlje bi me trebalo još neko vrijeme služiti i, ako sve bude kako treba, volio bih nastaviti s uzgojem. Imam djevojku koja mi pomaže i nas dvoje možemo sve postići. Već 15 godina nisam bio u Bosni i ne, ne bih se vraćao“, objašnjava.

Ipak, Halid smatra da sistem u Italiji ponekad više otežava posao stočarima nego što im pomaže.

„Naravno, u Italiji morate plaćati mnogo poreza i drugih stvari koje bi se mogle izbjeći. Ima mnogo birokratije i kontrola. Ako su koze na kiši, ljudi misle da ih neko zlostavlja“, pojašnjava.

Ipak, ističe da je zadovoljan životom u ovom mjestu.

„U svemu ostalom mi je dobro, inače se ne bih ni zadržao ovdje. S ljudima se dobro slažem, sa svima. U našem mjestu živi oko 200 ljudi i važno je da jedni s drugima budemo u dobrim odnosima“, zaključuje Halid.

(VIJESTI.BA)