Kulenović: Dodik ide po zadatke kod Putina, BIH može biti kolateral Ukrajine

„Milorad Dodik je "politička životinja" koja se izuzetno dobro snalazi u ovim vremenima, masovne manipulacije sa javnošću, vremenima populizma i porasta populizma u cijelom svijetu i desnih političkih opcija, pogotovo unutar Evrope", rekao je Kulenović u razgovoru za Vijesti.ba.

- Gospodine Kulenoviću, kakvu poruku, ovaj najavljeni odlazak Milorada Dodika u Rusiju i sastanak sa Vladimirom Putinom šalje Bosni i Hercegovini, a kakvu zapadu?

KULENOVIĆ: Neosporno je da je Milorad Dodik očito bolje pročitao ključne političke teženje ili ključna politička rješenja tkz . “evropske stabilokratija" nego što su to pročitali ključni politički faktori u Bosni i Hercegovini. Sabilokratije nažalost i evropska i američka, pogoduje onome što su ciljevi, interesi i principi. tzv. ruskog sveta, odnosno srpskog i hrvatskog “sveta” na ovim prostorima. Pročitanost stabilokratija jeste nešto što je istovremeno nauštrb, suverenih država i savremenih društava, i nauštrb liberalne demokratije. A pogotovo princip a i vrijednosti koje su do sada značili i dijelili unutar internacionalnog poretka. Drugo, primjetno je međutim, izvjesno otrježnjenje, sa ovim činjenicama vezanim za evropsku stabilokratiju, koju Milorad Dodik po maksimumima iskorištava.

Činjenica je međutim da je Visoki predstavnik, u svom posljednjem izvještaju u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih Nacija, ipak je istakao veliku opasnost za mir i stabilnost koja dolazi sa Miloradom Dodikom i takvom politikom. Koja očito ima konsekvence da izazove na ovim prostorima, destabilizaciju, nemir pa i moguće otvorene sukobe. U tom kontekstu treba posebno istači kada je riječ o samoj Bosni i Hercegovini u mnogo većoj mjeri bi trebalo posmatarati ono kako se ponaša danas gospodin Albin Kurti. Ne odustajući od principa i vrijednosti koje su od interesa za suverenu kosovsku naciju, ne dozvoli da se formira na pomenutim principma tkz. RS na području Kosova. To je jedan čin ili znak državničke odgovornosti a istovremeno i racionalnog pristupa prema načinu kako da se u postojećim internacionalnim okolnostima i globalnim krizama pronađe sopstveni put i mogućnost izbora.

Istovremeno treba imati u vidu da će nažalost u velikoj mjeri razrješenje ili bolje rečeno budući mirovni sporazum za Ukrajinu, u velikoj mjeri reflektovati i na odnose u samoj regiji Zapadnog Balkana a posebno kada je riječ o Bosni i Hercegovini , Crnoj Gori i Kosovu. Koje bi mogle biti kolateralna šteta takvog jednog rješenja u koliko se prihvati princip uređenja koji je vrijedio prilikom uspostavljanja dejtonskog mirovnog sporazuma, prije 30 godina. A sada eventualno u Ukrajini sa pozicijom Donbasa, Luganska i ostalih regija na koje aspirira Rusija. A kada je riječ o samoj Bosni i Hercegovini, htio bih posebno istaći da bi se srpski narod u Bosni i Hercegovini, srpske političkoj eliti i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, trebale suočiti sa činjenicom da ipak su u prošlosti Rusi ipak bili oni koji su se ponašali prije svega kao imperijalna sila sa svojim real političkim ciljevima i interesima. U kojima je u prošlosti ostalo van njihovog interesa da se zadovolje velikosrpski ciljevi i interesi.

Primjera radi to se odnosi i na rusko, njet nakon Prvog svjetskog rata kada su Rusi upravo spriječili da se stvori Velika Srbija i umjesto toga da se napravi Jugoslavija. Ili pak, kada je pored svih okolnosti kojima je tada bio izložen, Jugoslavija 1948. Rusi nisu mogli da na Titovo “ne” ruskoj politici odgovore politikom podređivanja Jugoslavije, tadašnjem poretku. Istu tu vrstu otrežnjenja i suočenja sa činjenicama ruske politike koja misli na svoje bliže real političke interese, nego na udaljene ciljeve bilo Srbije, bilo Hrvatske, bilo Crne Gore. U to su se Crnogorci u nedavnoj prošlosti mogli posebno uvjeriti, prilikom pokušaja atentata na predsjednika Đukanovića. Odnosno otrežnjenja od onoga što su u prošlosti značile tone kolajni i limenih medalja, koje su dijeljenje umjesto realne pomoći samoj Crnoj Gori. U tom kontekstu bilo bi izuzetno značajno u koliko bi se otrijeznile srpske političke elite bilo u Srbiji, bilo u Bosni i Hercegovini i shvatile da se mir i stabilnost može vratit, na real političkim osnovama u svojim datim historijskim okolnostima. Unutar postojećih država koje su internacionalno priznate, a ni u kom slučaju aspiracijom na teritorije drugih država i velikodržavnim ekspanizmom.

Šta bi tebali raditi domaći akteri?

KULENOVIĆ: Naši domaći bosanskohercegovački politički faktori, koji u ovome trenutku, čini se, slijede politiku evropske stabilokratije. Istovremeno ne shavtaju da će to dovesti do teški posljedica i na njihovo stvarni politički uticaj, ne samo u domaćoj javnosti, nego i u snazi da provode ono što su naumili. Za nas jedino tragično može biti, ukoliko sadašnje političke elite, tkz. državotvorne ili kako kažu probosanske, eventualno prihvate ona rješenja koje kasnije generacije neće moči zadugo da isprave. U datim historijskim okolnostima kada je, potpisan pod pritiskom genocida i UZP-a, Dejtonski sporazum, vidjelo se evo do dan danas, te greške koje su nastale pod pritiskom i pod ne principijelnim popuštanjem agresorima nad Bosnu i Hercegovinu. Traju do dana današnjeg, ta lekcija mora biti naučena od strane današnjih političkih lidera, u protivnom će otići na smetlište historije.

- Treba li to biti dodatni razlog za zabrinutost?

KULENOVIĆ: Odlazak Dodika kod Putina ima naravno prije svega propadističku funkciju da se pokaže ta njegova moć ili fingirana moć na tlu Bosne i Hercegovine. Ali istovremeno treba razumjeti da ne ide Dodik da sa Putinom da ga on savjetuje kao razriješiti globalne političke krize. Nego ide tamo da primi određene zadatke od puno nižih službenika režima Vladimirom Putina. Mnoge inicijative, ideje i konstrukti koje Milorad Dodik pravi, nastaju upravo za vrijeme njegovih boravka u Rusiji i od odgovarajuih faktora unutra same ruske državne nomenklature koja u svakom slučaju ima puno više obavještajnih, političkih i drugih izvora da može, manipulisati sa krajnjom namjeru da sutra iskoriti i eskalaciju krize u Bosne i Hercegovine. Za ostvarivanje svojih real političkih interesa na nekom potpuno drugom političkom djelu svijeta. Ne treba zaboraviti ovom prilikom da puštanje Rusiji prema Kosovu, kada je došlo do priznanja Kosova od najvećeg broja zemalja UN, da je došlo nakon krize sa Abhazijom, Kada su Rusi okupirali Abhaziju. i popuštanje prema Abhaziji istovremeno je rezultiralo većom količinom nezavisnosti, odnosno priznanja nezavisnosti i samostalnosti kosova. Dakle Rusi su potpuno svjesno tada, kao što su i prilikom odlazak iz hrvatske kada su Srbi protjerivani iz Hrvatske. Kada su Srbi protjerivani također okrenu glavu na stranu, pravili se da ne vide, dok su istovremene očekivali ustupke na sasvim drugim mjestima, a kojoj su njihovoj imperijalnoj logici puno više odgovaraju

-Da li Milorada Dodik ima ikakvu dugoročnu strategiju ili samo kao vješt Makjavelista jaše na valovima geopolitičkih prilika s istom taktikom već 25 godina?

KULENOVIĆ: Neosporno je da je Milorad Dodik vješt makjavelista, koji će svaku priliku iskoristit. Kako za ostvarivanje dugoročnih interesa i ciljeva unutar velikosrpske nacionalne politike, tako istovremeno i za obezbjeđenje svoje vlastite pozicije i kratkoročnih interesa. U tom smislu reklo bi se da je Milorad Dodik "politička životinja" koja se izuzetno dobro snalazi u ovim vremenima, masovne manipulacije sa javnošću, vremenima populizma i porasta populizma u cijelom svijetu i desnih političkih opcija, pogotovo unutar Evrope. On lično će vjeroatno iznevjeriti svaki dogovor, u koliko u konačnici ne ostvaruje ta dva cilja a to jeste Velika Srbija i njegovo pozicija unutar toga.

- A da li ti njegovi potezi, koje povlači, idu u smjeru daljeg ličnog bogaćenja ili stvaranja "srpskog sveta"?

KULENOVIĆ: Kod Milorada Dodika je ipak primjetna, još od onoga dana kada je ušao u Savez reformskih snaga, zatim bio tkz opozicija SDS za vrijeme rata. Pa posebno nakon formiranja SNSD da je njegova ključan preokupacija jeste stara velikosrpska ideja, Velike Srbije odnosno što se danas kaže "srpskog sveta“. Dakle to je ipak ključna aspiracija, motiv i težnja Milorada Dodika. Svoditi ga isključivo na njegove prizemne lične interese bilo bi na neki način zamajavanje javnosti i skretanje pažnje javnosti sa biti i suštine njegove politike. Jer vjerojatno je da je Milorad Dodik u ovome trenutku toliko lično bogat, da može ostvariti bilo kakve svoje pragmatične ili hedonističke ciljeve i interese. Da mu nije potreban dalji ostanak na vlasti u tome smislu, što svjedoče mnogi izvještaji različitih nezavisnih institucija.

D. A. 
(Vijesti.ba)