Koordinirani napad Zagreba i Beograda na BiH

Tri decenije nakon završetka rata, Bosna i Hercegovina se ponovo našla u središtu međunarodnih tenzija. Ne zbog otvorenog nasilja, već zbog ciljanih geopolitičkih narativa, organiziranog lobiranja i medijske reinterpretacije historijskih činjenica, piše slovenski Delo.

Navode da nedavni događaji pokazuju da se politička budućnost ove regije ne odlučuje samo u Sarajevu – već i u Washingtonu, Moskvi, Briselu, Zagrebu i Beogradu.

U konzervativnom Washington Timesu, bivši američki guverner Rod Blagojevich opisuje Bosnu kao duhovnu granu islamske revolucije. Navodi se da Iran koristi kulturne centre i stipendije kako bi učvrstio svoju poziciju u srcu Evrope – u Sarajevu. Teza, potkrijepljena izvorima koje je teško provjeriti, strateški je planirana. Poruka je namijenjena desničarskim krugovima na Zapadu: Bosnu treba doživljavati ne kao partnera, već kao rizik.

Takvi narativi, upozorava Adnan Kapo, direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost, dio su opasne strategije: to je pokušaj da se počinioci agresije na Bosnu i Hercegovinu prikažu kao žrtve – dok oni koji su branili zemlju i zalagali se za evropski, demokratski poredak postaju remetilaci javnog reda i odgovorni za krizu. Povezivanje Bošnjaka s islamskim ekstremizmom je islamofobija prvog stepena – namjerno usmjerena na prikupljanje konzervativne podrške u Evropi.

Američki think tank The Heritage Foundation također zagovara sličan stav, ali kroz pitanje međunarodnog uticaja. U izvještaju, bivši američki diplomata Max Primorac poziva na ukidanje Ureda visokog predstavnika i federalnu reorganizaciju Bosne po etničkim linijama. Cilj bi trebao biti multinacionalna autonomija, manje međunarodne kontrole. Međutim, u stvarnosti bi to ojačalo etno-nacionalne centre moći – i potisnulo ideju civilnog, pravnog društva u drugi plan.

Blagojevich i Primorac uključeni su u ciljanu kampanju delegitimizacije Christiana Schmidta, sadašnjeg visokog predstavnika. Konceptima poput Irana, Hamasa ili terorizma, žele stvoriti osjećaj prijetnje koji mogu koristiti u vanjskoj politici – okvir osmišljen da odvrati pažnju od stvarnih izazova u zemlji.

Istovremeno, prema Kapi, stvarna prijetnja dolazi iz drugog smjera: sistematsko demontiranje državnog poretka, koje promoviraju dijelovi političkog vodstva, posebno iz Republike Srpske, uz podršku Beograda. Ova strategija je iracionalna, ali nije nova: Bosna je već bila podijeljena na papiru 1939. i 1993. godine, ali u praksi ta podjela nikada nije bila trajna. Naprotiv – napadi na jedinstvo Bosne uvijek su jačali njen državni integritet – između 1943., 1992. i sada.

Nedavna rezolucija Evropskog parlamenta od 3. jula 2025. potvrđuje Kapinu procjenu. Ona jasno osuđuje politiku Republike Srpske – kao pažljivo planirani pokušaj sabotiranja evropske putanje Bosne. Brisel je također prepoznao da se ovdje ne radi o unutrašnjim političkim tenzijama, već o koordiniranim vanjskim intervencijama.

U tom kontekstu, Kapo poziva na odlučan odgovor: odgovor ne smije biti strahovit ili reaktivan, već mora biti zasnovan na strukturiranoj, uvjerljivoj i vrijednosno orijentisanoj odbrani građanskog poretka – zasnovanoj na principima Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji su već dio bosanskog ustava. Građanska republika ne znači negiranje etničkih identiteta. Naprotiv: to je model društva koji štiti kulturna prava i garantuje individualne slobode – nešto čemu Bosna teži vijekovima. „Ne trebaju nam zakoni da bismo poštovali različitost – to je duh u kojem smo odrasli“, kaže Kapo.

Nije samo Rusija ta koja iskorištava ovaj vakuum moći: susjedna Hrvatska i Srbija također slijede drugačije, ali dijelom podjednako destruktivne, agende, prema Kapi. Dok se razlike s Hrvatskom mogu riješiti u principu, tenzije sa Srbijom su dublje i strateškije. Beograd negira genocid, direktno se miješa u unutrašnju politiku Bosne i odlučno odbacuje članstvo u NATO-u.

Zagreb, međutim, zahtijeva etnički aranžman za Bosnu kakav ne bi dozvolio u vlastitoj zemlji. Prijetnja blokiranjem članstva u EU ako se Bosna ne reorganizuje po hrvatskom modelu nije samo licemjerna, već i kontraproduktivna – za obje zemlje.

U tom kontekstu, Kapo postavlja ključno pitanje: Da li je zaista u strateškom interesu Hrvatske da nestabilnu, neintegrisanu Bosnu drži pred svojim vratima? Ne bi li bilo sigurnije i evropskije za obje strane da imaju snažnog, pravno i demokratski uređenog susjeda?

Danas je Bosna i Hercegovina ponovo meta koordinirane kampanje. Ali – i to Kapo naglašava – historijske veze između Bosne i Evrope su previše duboko ukorijenjene da bi ih prekidale pojedinačne publikacije i laži. Odluku o budućnosti zemlje neće donijeti oni koji rade na njenoj podjeli, već oni koji je doživljavaju kao svoju domovinu – i spremni su je braniti.

Bosna i Hercegovina se nalazi na geopolitičkoj prekretnici – i oni koji se sada povlače otvaraju put akterima koji nisu zainteresirani za demokratiju, mir i evropsku stabilnost. Ovdje se ne radi samo o ranjivoj zemlji koja je bila u ratu prije tri decenije. Ovdje se radi o odbrani samog evropskog projekta.

(Vijesti.ba)