Mladi ne bi trebali ignorisati ove rane simptome raka

Mlađi ljudi simptome nerijetko pripisuju stresu, lošoj ishrani ili načinu života, zbog čega odgađaju odlazak ljekaru.

Onkolog-radioterapeut dr. Jiri Kubes upozorio je da takvo ponašanje može dovesti do kasne dijagnoze i lošijih ishoda liječenja te pozvao mlađe osobe da obrate više pažnje na signale koje im tijelo šalje.

Posebno je važno obratiti pažnju na trajne promjene u radu crijeva, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, stalan umor koji se ne poboljšava odmorom, kvržice ili otekline koje ne nestaju, česte glavobolje ili neurološke promjene, kao i neuobičajeno krvarenje ili bol koja ne prolazi, piše Daily Express.

Dr. Kubes naglašava da su upravo takvi simptomi ključni pokazatelji na koje se ne smije odmahivati rukom.

„Ključne su trajne promjene. Uporni probavni problemi, neobjašnjiv gubitak težine, neobične kvržice, promjene u radu crijeva ili umor koji se ne popravlja nikada se ne smiju ignorisati – čak ni u dvadesetim ili tridesetim godinama“, naveo je.

Podaci organizacije Cancer Research UK pokazuju da je stopa obolijevanja od raka među osobama u dobi od 25 do 49 godina porasla za 24 posto između 1995. i 2019. godine, iako se devet od deset slučajeva i dalje dijagnosticira kod osoba starijih od 50 godina.

Veći problem za mlađe osobe, prema riječima stručnjaka, predstavlja odgađanje dijagnoze zbog ignorisanja simptoma.

„Cilj je podizanje svijesti, a ne izazivanje straha. Rizik od raka više nije ograničen samo na starije generacije i ljudi to moraju prepoznati“, istakao je ljekar.

Rano otkrivanje raka može značajno utjecati na uspješnost liječenja i njegovu intenzivnost, što je posebno važno za mlađe osobe koje imaju dug životni vijek pred sobom.

Medicinski direktor Praškog centra za protonsku terapiju poručio je: „Ako vam se nešto čini pogrešnim i ne prolazi, provjerite. Biti proaktivan nije pretjerana reakcija. Rano djelovanje spašava živote.“

Dr. Kubes dodaje da naučnici još uvijek istražuju razloge porasta broja dijagnoza kod mlađih osoba, ali kao moguće faktore navodi sjedilački način života, lošu ishranu, gojaznost, zagađenje okoliša, pušenje i konzumaciju alkohola.

(Vijesti.ba)