Kako su stranački uhljebi zarobili javna preduzeća

Taj otpor nije bio vođen brigom za javni interes, već strahom od gubitka kontrole nad najvažnijim izvorom političke moći - zapošljavanjem, tenderima i budžetskim tokovima.

U tih 15 godina, javna preduzeća pretvorena su u utočišta stranačkih kadrova, rodbine i prijatelja. Svjedočili smo drugoj vrsti privatizacije, ne tržišnoj, već porodično-stranačke. Radna mjesta nisu dobivali najbolji, nego najbliži. Uostalom, zar i danas nije tako. Na konkursima prolaze stranački vojnici, imenuje ih se za direktore, bez iskustva i reference. Tenderi nisu konkurentni, nego unaprijed određeni. Posljedice takvog sistema danas su vidljivije nego ikada, na svakom koraku.

Građani i privreda, koji sve to finansiraju kroz poreze i račune, zauzvrat su dobili ono što svakodnevno gledaju, gradove zatrpane smećem, neuređene i nesigurne saobraćajnice, zapuštene javne površine i infrastrukturu koja često predstavlja opasnost. Plaćamo najskuplje usluge, a dobijamo najlošiji kvalitet jer one koji bi o uslugama trebali da brinu nije briga.

Ako već godinama tapkamo u mjestu kada je riječ o formalnom članstvu u Evropskoj uniji, onda je krajnje vrijeme da barem počnemo primjenjivati evropske standarde. A jedan od ključnih jeste jasno razdvajanje politike i upravljanja javnim resursima, uz snažnu konkurenciju i odgovornost. U većini evropskih zemalja, komunalne usluge, od odvoza otpada, preko održavanja javne rasvjete do održavanja infrastrukture, organizovane su kroz efikasne modele javno-privatnog partnerstva ili kroz privatne kompanije koje posluju pod strogim regulatornim okvirom. Takvi sistemi donose ono što kod nas nedostaje, efikasnost, transparentnost te mjerljiv i visok kvalitet usluge.

Zato je vrijeme da Bosna i Hercegovina povuče jasnu liniju. Strateška preduzeća poput telekomunikacija, namjenske industrije i elektroenergetskog sektora trebaju ostati pod kontrolom države, uz duboke reforme upravljanja i depolitizaciju. Ali sve ostalo mora biti otvoreno za tržište, konkurenciju i profesionalni menadžment.

Privatizacija u ovom kontekstu ne znači rasprodaju. Ona znači kraj partijskog zapošljavanja, kraj zatvorenih tendera i početak sistema u kojem se zna ko odgovara za rezultat.

Ako vlasti u Bosni i Hercegovini zaista žele pokazati odgovornost, onda je trenutak sada ili će reformisati sistem i otvoriti ga prema evropskim standardima, ili će nastaviti čuvati model koji je već pokazao da ne služi građanima nego isključivo sebi.


(Vijesti.ba)