Porazno: Dok legalni vlasnici čekaju planove, kiosci osvajaju Sarajevo

Bez usvojenog regulacionog plana ne može se dobiti osnovne dozvole, često ni priključak za struju ili vodu. Godinama se čeka da institucije urade svoj posao, dok parcela stoji zamrznuta, bez ikakve funkcije i perspektive. Država je, međutim, svoj dio posla završila odmah, naplatila je porez.

Da pravila u Sarajevu očigledno ne važe jednako za sve, pokazuje primjer kioska.

Dok se građanima i investitorima objašnjava da “nema regulacionog plana” i da se “ne može ništa raditi”, istovremeno na trotoarima, uz autobuska stajališta, na zelenim i parkovskim površinama niču kiosci i montažni objekti brze hrane kao gljive poslije kiše. Tamo gdje građanin ne može dobiti ni priključak za struju na vlastitoj zemlji, neko drugi bez problema dobija dozvole, saglasnosti i kompletnu infrastrukturu za objekat od nekoliko kvadrata postavljen praktično na javnoj površini. I to uz općinski eleborat koji tako postaje vrijedniji od planova višeg reda.

Apsurd je potpun kada autobuska stajališta više služe kao čekaonice za pljeskavice nego za putnike. Posebno zabrinjava činjenica da općine očigledno pronalaze načine da zaobiđu vlastitu priču o “nemogućnosti gradnje”. Kada treba odbiti građanina pozivaju se na regulacione planove, a kada treba izdati dozvolu za kiosk onda se pojavljuju razni elaborati, privremene saglasnosti i administrativne akrobacije kojima se legalizira sve ono što vizuelno i funkcionalno narušava prostor grada.

Još je poraznije što veliki broj tih objekata, barem prema onome što građani svakodnevno vide, teško može zadovoljiti osnovne sanitarne standarde.

Uz to, dok općine izdaju dozvole za kioske na javnoj površini, istovremeno ne uspijevaju staviti u funkciju vlastite poslovne prostore, te praktično ulaze u konkurenciju same sa sobom.

(Vijesti.ba)