Jedno od najopasnijih stanja: Prepoznajte simptome plućne tromboembolije

Zbog toga je protok krvi kroz dio pluća otežan, organizam ne dobija dovoljno kisika, a desna strana srca izložena je dodatnom opterećenju. U najtežim slučajevima, plućna tromboembolija može dovesti do kardiogenog šoka, kada postaje životno ugrožavajuće stanje, navodi u tekstu za sajt Stetoskop doc. dr. Rade Milić.

Najčešći uzrok je duboka venska tromboza, dok nastanku krvnih ugrušaka doprinose usporen protok krvi, povećana sklonost zgrušavanju i oštećenje zida krvnog suda.

Simptomi plućne tromboembolije

Najčešći simptomi plućne tromboembolije su iznenadni nedostatak zraka i ubrzan rad srca, koji se javljaju bez očiglednog razloga. Mnogi pacijenti opisuju osjećaj da ne mogu udahnuti dovoljno zraka.

Pored toga, mogu se javiti bol u prsima koji se pojačava pri disanju, kašalj, ponekad s primjesama krvi, kao i vrtoglavica ili gubitak svijesti.

Ukoliko je krvni ugrušak nastao u dubokim venama nogu, mogu se javiti otok i bol jedne noge, naročito pri savijanju stopala.

Važno je znati da nijedan od ovih simptoma nije karakterističan isključivo za plućnu tromboemboliju. Kod nekih pacijenata tegobe mogu biti blage ili nespecifične, dok kod drugih ovo stanje može veoma brzo dovesti do ozbiljnog pogoršanja. Zbog toga je kod svake osobe koja iznenada osjeti nedostatak zraka, posebno ako ima faktore rizika za trombozu, neophodno što prije potražiti medicinsku pomoć.

Ko je u riziku za nastanak krvnih ugrušaka?

Rizik od nastanka krvnih ugrušaka povećan je kod osoba koje su duže vrijeme nepokretne nakon operacije, povrede ili zbog bolesti, kao i kod osoba koje imaju ili su nedavno preležale COVID infekciju. Također, veći rizik imaju i pacijenti s aktivnim malignim bolestima, osobe koje su već imale duboku vensku trombozu ili plućnu emboliju, trudnice i žene u periodu nakon porođaja, kao i žene koje koriste hormonsku terapiju ili oralne kontraceptive.

Na rizik dodatno utiču gojaznost, pušenje, starija životna dob, nasljedni poremećaji zgrušavanja krvi i hronična srčana insuficijencija. Povećan rizik postoji i nakon dugih putovanja tokom kojih se satima sjedi bez ustajanja.

Dijagnostika napreduje, ali pacijenti moraju biti brzi

Ljekari danas raspolažu pouzdanim dijagnostičkim metodama koje omogućavaju brzo postavljanje dijagnoze. Nakon procjene kliničke vjerovatnoće (Wells ili Geneva skor) i određivanja koncentracije D-dimera kod pacijenata s niskom ili srednjom vjerovatnoćom za PTE, ključnu ulogu ima kompjuterizovana tomografija s angiografijom plućnih arterija, koja predstavlja dijagnostičku metodu izbora.

Pored toga, ultrazvučni pregled vena donjih ekstremiteta može otkriti izvor tromba, dok ehokardiografija najveći značaj ima kod pacijenata s teškim oblikom bolesti (masivna ili visokorizična PTE), jer procjenjuje opterećenje desne komore srca. Brza dijagnostika omogućava da se terapija započne bez odlaganja.

Ostale dijagnostičke metode, kao što su radiografija pluća, elektrokardiogram, analiza gasova arterijske krvi i druge dijagnostičke procedure, mogu pomoći u postavljanju sumnje ili isključenju drugih oboljenja čiji se simptomi i znakovi mogu preklapati s embolijom pluća, kao što su pneumotoraks, pneumonija, akutni infarkt miokarda...

Brzo postavljanje dijagnoze omogućava da se liječenje započne bez odlaganja.

Liječenje plućne tromboembolije zahtijeva individualni pristup

Osnovu liječenja čine antikoagulansi, odnosno lijekovi koji sprečavaju rast postojećeg krvnog ugruška i nastanak novih. Danas se kod najvećeg broja pacijenata koriste tzv. niskomolekularni heparini ili direktni oralni antikoagulansi (DOAK), koji su često terapija prvog izbora.

Kod pacijenata s teškim oblikom plućne tromboembolije i nestabilnim krvnim pritiskom, primjenjuju se lijekovi koji rastvaraju ugrušak – trombolitička terapija. U pojedinim slučajevima mogu biti potrebne kateterske intervencije ili hirurško uklanjanje tromba.

Izbor načina liječenja zavisi od težine bolesti, općeg stanja pacijenta, rizika od krvarenja i drugih pridruženih oboljenja. Zato se terapija uvijek određuje individualno, u skladu sa stanjem svakog pacijenta.

Šta ako se plućna tromboembolija ne prepozna na vrijeme?

Neliječena plućna embolija može dovesti do ozbiljnih posljedica.

U akutnoj fazi može izazvati tešku respiratornu insuficijenciju, popuštanje desne strane srca, šok i smrtni ishod. Kod manjeg broja pacijenata razvija se ponavljana venska tromboembolija i hronična tromboembolijska plućna hipertenzija – rijetka, ali ozbiljna komplikacija, koja dovodi do trajnog povišenja pritiska u plućnim arterijama i progresivnog popuštanja srca. Upravo zato je rano postavljanje dijagnoze od presudnog značaja.

Da li je nakon preležane plućne embolije moguć potpuni oporavak?

U najvećem broju slučajeva – da. Ukoliko se bolest prepozna na vrijeme i adekvatno liječi, većina pacijenata može se vratiti uobičajenim aktivnostima i imati dobar kvalitet života. Važno je da se terapija sprovodi onoliko dugo koliko preporuči ljekar, da se otklone faktori rizika kada je to moguće i da pacijenti dolaze na redovne kontrole.

Kod manjeg broja pacijenata ostaju tegobe poput zamaranja ili otežanog disanja, zbog čega je potrebno dalje ispitivanje kako bi se isključile kasne komplikacije.

Poruka za čitaoce

„Plućna tromboembolija je hitno medicinsko stanje kod kojeg vrijeme igra presudnu ulogu. Što se bolest ranije prepozna i liječenje ranije započne, veće su šanse za potpuni oporavak i izbjegavanje ozbiljnih komplikacija. Kao poruku ovog teksta zapamtite da iznenadni nedostatak zraka, ubrzani rad srca, bol u prsima ili gubitak svijesti zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu. Pravovremeni odlazak ljekaru može spasiti život“, navodi doc. dr. Rade Milić.


(Vijesti.ba)