Prema istraživanju bolnice Mass General Brigham, gotovo polovina ispitanika redovno koristi odgodu alarma, pri čemu se buđenje u prosjeku odgađa oko 20 minuta dnevno.
Istraživački tim otkrio je da većina ljudi upravo završava svoj san kroz nekoliko odgoda, u prosjeku provodeći 11 minuta između prvog alarma i konačnog ustajanja.
Glavna autorica studije Rebecca Robbins pojašnjava da je završna faza sna – REM faza – posebno važna za mentalnu i fizičku obnovu. Prekidanje upravo tog dijela sna ponovljenim alarmima, može narušiti osjećaj odmorenosti i doprinijeti pospanosti tokom dana.
Navika je češća radnim danima, dok je vikendom znatno rjeđa, a najviše je prisutna kod stanovnika SAD-a, Švedske i Njemačke. Nasuprot tome, Japanci i Australci rijetko koriste ovu opciju.
Zanimljivo je da osobe koje spavaju vrlo malo, najčešće zbog poslovnih obaveza, manje odgađaju alarm – vjerovatno zato što nemaju ni vremena za dodatni san.
Osim što remeti REM fazu, tzv. "snooze san" je površan i često praćen trzajima i nelagodom u nogama, poznatim kao sindrom nemirnih nogu. Konačni rezultat? Osjećaj iscrpljenosti i teže funkcionisanje u toku dana.
Savjet stručnjaka je jednostavan – postavite alarm na najkasnije moguće vrijeme koje vam omogućava da se spremite i obavite jutarnje obaveze, ali ustajte odmah nakon prvog zvuka.
(Vijesti.ba)