Ozren Perduv za Vijesti.ba: Dilovi, dogovori, nagodbe i trgovine tresu Tužilaštvo BiH

To je juče u prvostepenoj presudi potvrdio Osnovni sud u Banjaluci.

U razgovoru za Vijesti.ba Ozren Perduv govori o situaciji, mogućnosti nastavka borbe za pravdu.

Kako danas posmatrate sve što se dešavalo od 2018. godine naovamo kada je riječ o Pravdi za Davida?

PERDUV: Ne mogu se prisjećati svega toga što je bilo. Znam sve što je bilo u detalje, ali ne mogu se prisjećati. Dok je bilo ovo suđenje, naravno, jedan od dokaznih materijala je bilo i moje svjedočenje koje je trajalo dva sata i to mi je baš bilo mučno i jedno sam čekao da to završi jer morate se bukvalno prisjećati svega, jer vam je interes da se sjetite detalja i da ih istaknete. Prije toga sam imao i psihijatrijsko vještačenje koje je kao dokazni materijal priloženo, pa sam sa sudskim vještakom psihijatrijske struke obavio razgovor na osnovu koga je sačinjen nalaz. To je dokaz posljedica koju je sve imalo po pitanju duševne boli. I u tom procesu i razgovoru sa vještakom takođe sam prolazio kroz sve to i zaista mi je bilo mučno. I danas kad vidim neke snimke onog što se dešavalo, nije to ništa naravno prijatno gledati, ali kad se podvuče sve to ja bih, a vjerujem i većina drugih ljudi, sve to ponovio jer znam što sam to uradio.

Moja pobjeda jučerašnja je zapravo jedna faza u svemu ovome. Ono zbog čega smo se okupili na Trgu Krajine nije i dalje riješeno tako da mi smo sigurno i dalje aktivni. Nije završena borba da tako kažem jer na Trgu Krajine nismo stajali zbog nas.

Da je sreće bilo nikad do ovih naših procesa ne bi došlo, ali nisam za to kriv ja nego je kriva vlast odnosno policija, MUP RS koji nam je sve ovo i radio i zbog kojih smo mi na kraju krajeva podnosili sve ove tužbe zbog diskriminacije i torture.

Da li vidite nastavak borbe Pravde za Davida?
 
PERDUV: Nažalost, mi smo iscrpili gotovo sve metode borbe, mislim prije svega porodica, to je prije svega možda pitanje najbolje za Davora i Suzanu kao roditelje. Predmet se nalazi u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i tu nema nikakvog pomaka. Da li će ga biti ne znamo, nismo baš optimistični zbog svega ovog što se dešava i vezano za neke druge predmete koji su sada aktuelni, jer vidimo da je sve stvar dogovora, nagodbi, trgovine, tako da smo sigurni da se to krije i iza ovoh predmeta. Dok god je ovo što se dešava sada u službi poretka ovakvih odnosa u BiH, i na nivou entiteta i na nivou države, mislim da ovaj slučaj neće biti riješen. Imali smo kontakte i sa međunarodnim organizacijama, mislim prije svega na Delegaciju EU u BiH i na neke ambasade u BiH, ali te organizacije veoma dobro sarađuju sa vlastima u BiH. Čini nam se da im nije toliko stalo do ostvarivanja prava ljudi, građana BiH, već prije svega do zaštite njihovih krupnih interesa. Dok god je to tako, vjerujem da ovaj predmet neće biti riješen, a ovo nije jedini predmet koji neće biti riješen. Mnogo je takvih predmeta koji čekaju da budu riješeni, čekaju da budu izvađeni iz ladice i da neko učini nešto po tom pitanju, međutim to se još uvijek ne dešava i to je porazna činjenica. Mi smo radili sve što smo mogli, mi smo na kraju krajeva tražili da da predmet preuzme Tužilaštvo BiH, da bi na kraju dobili odgovor od postupajuće tužiteljke u tom predmetu da je ona vrlo zadovoljna poslom koji su radili, ovdje u Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci. Time nam je mnogo toga rekla, tako da su nam ruke vezane.

Pojedini politički lideri su dobili povjerenje građana upravo podržavajući Pravdu za Davida, koristeći resurse, pobune. Kako spriječiti nastavak tog trenda?

PERDUV: Davor je dao priliku njima da budu tu na trgu, da se obrate. Mislim, kažem, to je od slučaja do slučaja, možda danas sutra to neko ne bi dozvolio, ja mislim da je pametno bilo da se ne dozvoli takvima da lešinare na takvim predmetima koji su zaista tragedije, ljudske tragedije, lične, porodične tragedije. U toj situaciji, vi imate ljudi koji tu dođu samo da ostvaruju neki svoji privatni politički interes. Kad to ostvare, a ostvarili su pojedini, onda i zaborave za ovo. Niti to pominju, niti kažu da je to omča oko vrata, okov ovoj vlasti, već čak podržavaju tu vlast na neki način, sarađuju sa njima, brane političke predstavnike te vlasti. Tako pokazuju njihovo pravo lice, iako smo mi tog pravog lica bili svjesni. To naravno ide njima na obraz I pokaže se to što se neko koristio na takav način, to ide tim ljudima na dušu. Nama to niti puno koristi niti puno pomaže, imamo svoj pravac, znamo od koga tražimo istinu i pravdu. Tražimo to od institucija entiteta i države.

Jedini naši koraci su upiti i pitanja, ali ono što mi imamo je samo odgovor od njih da je istraga u toku.

Sve zavisi naravno od Davora i Suzane, od njih prije svega to zavisi. Da li će oni imati nekih dodatnih, novih akcija? Ne znam, znam da su i oni vrlo iscrpljeni, da su jako razočarani. Mi smo se u posljednje vrijeme bavili samima nama putem tužbi koje su tražile resurse kako finansijske, materijalne, tako i ove, da kažem, vremenske resurse. Bilo smo posvećeni tome, pripremaju odbrane, dokaza, priprrmanju i organizavanju tužbi. Tako su prije mene tužbe podnijeli roditelji i još neki saborci. Tako da smo se mi, da kažem, bavili tim stvarima, naravno sa željom, a ispunuli smo tu želju, da dokažemo da mi ništa nismo krivi, da smo mi bili na njihom udaru, da su oni jedini ti koji su izazivali incidente. I evo, da kažem, jedina od tih malih naših pobjeda je upravo što smo uspjeli to postići, bar to da dokažemo i pokažemo javnosti svijetu.

No, to nije ono zbog čega smo mi stali na Trg Krajine te 2018. godine. To još nije riješeno.

Ovom presudom se zabranjuje u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske da nastavi dalje praksu terora Ii diskriminacije. Ima li MUP RS ambicije da to zaista bude tako?

PERDUV: Mi se više sa njima i ne bavimo, nas više i ne interesuju, jer smo mislili da će Tužilaštvo BiH nešto napraviti. Međutim, oni su itekako u dilu, itekako sarađuju i itekako su povezani u svojim nečasnim radnjama. Tu postoji bratstvo i jedinstvo. Njihov cilj je da sebe sami zaštite i da zaštite moćnike iz vlasti, a građane tu i tamo. Nekom se posreći da bude zaštićen. Ako postoji potreba da neko ne bude zaštićen, neće biti zaštićen, kao što je to slučaj sa Dragičevićima…

(Vijesti.ba)