Teodorović za Vijesti: Vučić će morati da napusti Srbiju ili mu slijedi doživotni zatvor

Ovako je za Vijesti.ba akademik Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i penzionisani profesor Beogradskog univerziteta Dušan Teodorović prokomentarisao odluku Saveta za nacionalnu bezbednost Srbije da ne prizna presudu Miloradu Dodiku.

Odluku Savjeta za nacionalnu bezbednost Srbije, obavezujuću za sve organe te države, saopštio je predsednik Aleksandar Vučić, koji, prema riječima akademika Dušana Teodorovića, nastavlja da se miješa u unutrašnje poslove susjednih država.

”Vrijeme je da Evropska unije reaguje na siledžijsko ponašanje predsjednika Srbije, koji konstantno destabilizuje region”, kaže akademik SANU.

Zašto to radi predsjednik Srbije?

TEODOROVIĆ: Da bi opstao na vlasti, Vučiću je neophodan haos. Riječ je o presvučenom radikalu, najboljem učeniku Vojislava Šešelja, koji ne može da podnese da Srbija funkcioniše kao građansko društvo i dobar susjed državama regiona.

Otkako je došao na vlast, Vučić destabilizuje i samu Srbiju, uporno pokušavajući da naruši multietnički sklad i da zavadi građane Srbije različitih nacionalnosti. To dokazuje i nedavni upad maskiranih batinaša, pripadnika privatnog obezbjeđenja iz Kraljeva, u zgradu Državnog univerziteta u Novom Pazaru.

Da, kontrolisani mediji danima linčuju bošnjačke političke lidere u Srbiji.

TEODOROVIĆ: Vučić i njegovi radikali boje se ujedinjenog opozicionog fronta, koji čine i Bošnjaci i Srbi i svi građani koji Srbiju žele da vide u Evropskoj uniji. Interes režima je da Bošnjaci i Srbi budu neprijatelji, da se mrze.

Zašto?

TEODOROVIĆ: Zato što su podizanje međuetničkih tenzija i navođenje na sukobe sigurna karta na koju su radikali igrali i devedesetih. To je njihov modus operandi.

Iako je, kažem, na kratko presvukao svoje radikalsko odijelo, Vučić je čovjek koji je prijetio ”sto muslimana za jednog Srbina”, govorio da je Skupština Srbije sigurna kuća za Ratka Mladića, skidao tablu sa nazivom Bulevar Zorana Đinđića i umjesto nje postavljao onu na kojoj je pisalo bulevar Ratka Mladića… Vučić sada nastavlja svoju nacionalističku, šovinističku politiku, pa je, ponavljam, vrijeme da, dok još nije kasno, EU konačno reguje.

„Tamo smo čuli ‘Allahu ekber’ i druge gadosti", komentarisala je predsjednica Skupštine Ana Brnabić događaje u Novom Pazaru. I ona se uključila?

TEODOROVIĆ: Prvo, predsjednica Skupštine je vojnik Aleksandra Vučića; izuzetno neuka i neobrazovana osoba. Iako sam to više puta javno tražio, nikada nije utvrđeno koja je to nadležna institucija i kada nostrifikovala njenu diplomu. Javnost bi to morala da zna. Takođe, bio sam šokiran kada sam čuo da neko ko je navodno studirao u Americi govori onakav engleski jezik.

Kakav?

TEODOROVIĆ: Veoma loš, uz mnogo gramatičkih grešaka. Opšte obrazovanje Ane Brnabić, njen vokabular veoma je oskudan; ne zna ona ništa ni o islamu, ni o istoriji. Predsjednica Skupštine Srbije samo je pion koji ponavlja naređenja Aleksandra Vučića. Nazivajući vjerski uzvik ‘Allahu ekber’ gadošću, Brnabić je pokazala svoju neukost i prostotu.

Devet mjeseci je od pada nadstrešnice u Novom Sadu i gubitka života šesnaest građana Srbije. Kako je srpsko društvo reagovalo na tu tragediju?

TEODOROVIĆ: Pobunom. Jedna faza građanske pobune je završena, protesti traže novi put. Mislim da su mjeseci za nama, uprkos određenim lošim potezima i gestovima, pokazali da protesti upijevaju da zadrže svoj građanski karakter. U više beogradskih opština organizovani su zborovi građana, koji međusobno sarađuju i učestvuju u zajedničkim akcijamа. Lijep primjer građanske solidarnosti bila je reakcija zborova građana Beograda, Novog Sada, Kraljeva na upad policije na Državni univerzitet u Novom Pazaru. Važno bi bilo ojačati pobunu građana, tog ne-studentskog dijela protesta.

Kada je riječ o studentskoj pobuni, lišen želje da bilo kome dijelim lekcije, moram da kažem da bih bio duboko nezadovoljan ako bi studenti nastavili da ustupaju prostor nacionalističkim snagama u drištvu.

Ustupali su ga?

TEODOROVIĆ: Nažalost, jesu. Nisam srećan kada među studentima vidim profesora Mila Lompara, Emira Kusturicu i slične. Uostalom, ne razumijem zašto bi studentima uopšte bila važna podrška iskazanih i dokazanih nacionalista. Pa, profesor Milo Lompar je, kao predsjednik Srpske književne zadruge, objavio i organizovao promociju zbirke poezije osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića! Takođe, profesor Lompar tvrdi da je Radovan Karadžić osuđen ne zbog zločina koji su dokazani, nego zbog svojih političkih stavova. Izvinite, ali to su strašne stvari! Takav čovjek nema što da traži na studentskim protestima.

Jesu li zaista ”Rusi preuzeli” studentski protest?

TEODOROVIĆ: Nemam konkretne informacije i dokakaze, ali mislim da su u Rusiji itekako prisutni. Siguran sam da ruska GRU ima svoje poluge uticaja unutar Srpske pravoslavne crkve, nekih medija, NVO, pa ruski ”humanitarni centar” u Nišu… Kremlju odgovara da Srbija ostane vezana za Rusiju, da ne uđe u EU, da ne postane demokratska zemlja. U tom smislu, iako, kažem, nemam konkretne podatke i informacije, uvjeren sam da su ruske službe učinile sve da uđu u dio studentskih protesta.

Nakon govora profesora Lompara i nacionalističke vriske jednog studenta-govornika, je li rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić trebalo da govori, što mislite?

TEODOROVIĆ: Da sam bio na mjestu rektora Đokića, da sam bio pozvan, ili ne bih govorio ili bih se ogradio. Ne znam, vjerujte… Teško mi je to da kažem. U svakom slučaju, nije mi se svidjela Lomparov poziv na integralizam, razumio sam ga kao zamjenu za ”srpski svet”. Jer ako je Lompar alternativa, a ima takve stvove, onda je poruka da nama smeta Vučić, ali ne i Vučićeva politika.

”Srpski svet” je zamjena za veliku Srbiju, a srpski integralizam za ”srpski svet”.

Ako kažete da ste zabrinuti za opstanak srpskog naroda u Crnoj Gori ili u Bosni i Hercegovini, vi ustvari kažete da želite da nastavite da se petljate u poslove te dvije države. Dio nacionalistički nastrojenih političara u Srbiji nikako da prihvati da su Crna Gora i Bosna i Hercegovina, baš kao i Srbija, samostalne države nastale raspadom zajedničke zemlje Jugoslavije, te da niko nikome ne smije da se miješa u unutrašnja pitanja. A ”srpski integralizam” je upravo to: miješanje u poslove naših susjeda.

Nećemo zaboraviti ”Oluju”, poručuje ovih dana dio beogradskih studenta. Kako to da su zaboravili 30 godina genocida u Srebrenici?

TEODOROVIĆ: Ako neko ne može da zaboravi ”Oluju” i ono što se dogodilo nakon nje - a svakako za to ima dosta razloga, onda ne smije da zaboravi Srebrenicu, Vukovar i sve strahote iz devedesetih godina prošloga vijeka, počinjene tokom ratova na prostoru naše zajedničke domovine Jugoslavije. Ne možete reći - ne osuđujem genocid u Srebrenici, jer se kad je počinjen nisam ni rodio, a onda osuditi ”Oluju”.

Sva ta djeca - među studentima su i moji unuci, zato ih i zovem djecom - odrasla su u istom okruženju.

U kakvom tačno okruženju?

TEODOROVIĆ: Od govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu 1989. godine i njegove navodne odbrane srpskih nacionalnih interesa u regionu, Srbija je zagazila krivim putem. Tada je započeo taj krvavi marš.

U novembru 1989. godine pao je Berlinski zid i zemlje Istočnog bloka podvukle su crtu i krenule u transformaciju svojih društava. Govorimo o Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj. Kasnije, Slovenija je prva otvorila put izgradnje građanskog i demokratskog društva, pravne države. Srbija to nikada nije uradila. Pokušao je Zoran Đinđić, ali je 2003. godine brutalno ubijen. Streljajući ga, Srbija je rekla ne građanskom društvu, demokratiji, pravnoj državi i izabrala nacionalizam. Mladi ljudi odrastaju u tom ambijentu. Mnogi od njih nikad nisu čuli za hladnjače sa leševima albanskih civila, ne znaju za albanske žrtave, među kojima je bilo i djece i staraca. Svi su zakopani u Batajnici, gdje se nalazio kamp srpske policije. To niko od studenata nikada nije čuo, niti je imao priliku da čuje. Razbijanje ove blokade važan je zadatak.

Kako razbiti tu blokadu?

TEODOROVIĆ: Vučić komanduje informativnim prostorom, glavnim televizijskim kanalima, novinama. Oni nameću taj nakaradni narativ i fomiraju javno mnjenje. Pored toga, veliki problem predstavlja obrazovni sistem. Novi ministar prosvete, koji bi u svakoj civilizovanoj zemlji bio društvena sramota, traži jedinstvenu obrazovnu politiku u smislu nacionalne istorije, srpskog jezika i književnosti. Cilj mu je da napravi udžbenik pomoću kojih bi djeci ponovo ispričao istu nacionalističku priču, iste laži, a prećutao genocid u Srebrenici, razaranje Vukovara, raspad Jugoslavije, ratne zločine, ubistvo Zorana Đinđića, Ivana Stambolića... Više nego ikad, Srbiji je danas potreban Vili Brant, čovjek koji je, kao njemački kancelar, 1972. pao na koljena ispred Varšavskog geta. To je conditio sine qua non opstanka Srbije.

Zašto?

TEODOROVIĆ: Polovina Srbije danas sebi daje za pravo da diskutuje o tome da li je u Srebrenici počinjen genocid. Licemjerno je, pritom, da Srbija, kao članica Ujedinjenih nacija, ne poštuje odluke međunarodnih sudova UN. Ili ih poštuje samo kad joj to odgovara. Ako su međunarodni sudovi i međunarodni eksperti presudili da je počinjen genocid, onda, shodno tome, Srbija mora to da prihvati. Na to pitanje se konačno mora staviti tačka.

Poslednjih nedjelja se dosta govori i piše o tome da su protesti izgubili snagu, da više nisu tako posjećeni. Jesu li?

TEODOROVIĆ: Jesu, što je očekivano. Dio studenata se, naime, dok traje ljetnji raspust, vratio svojim kućama, dio građana je na odmorim. Vjerujem da ćemo od septembra imati drugačiju sliku.

Kakvu?

TEODOROVIĆ: Ovo se neće smiriti. Naravno, Vučić na pobunu odgovara brutalnom silom: brani ćacilend, koji je napunio najgorim ološem, šljamom, kriminalcima, možda i ratnim zločincima, prostitutkama, talogom, najnižim strukturama Srpske napredne stranke. Svi tamo povremeno borave po zadatku. Zgrada Predsjedništva u centru Beograda mjesecima je opkoljena, ćaci su postali Vučićev živi štit. Dio njegovih krimilalaca nosi policijske uniforme… Ipak, to siledžijstvo može da funkcioniše neko vrijeme, ne može vječno. Vučić će, zapamtite, polomiti zube o pobunu građana i studenata. Taj je proces nezaustvljiv.

Na kraju, bilo bi dobro ako bi predsjednik Srbije shvatio da će, kao i sve autokrate prije njega, propusti li momenat da relativno bezbjedno preda vlast, morati ili da napusti Srbiju ili mu slijedi doživotni zatvor. Čim izgubi komandu nad aparatom sile i nad ćacilendom, Vučić će, zbog mora krivičnih djela koje je počinio, zbog konstantnog kršenje Ustava, završiti kao doživotni zatvorenik.

Studenti i opozicija traže vanredne parlamentarne izbore, predsjednik Vučić kaže da mu ne pada pamet da ih raspiše. Očekujete li da ipak popusti?

TEODOROVIĆ: Vučić se opsesivno bavi istraživanjima javnog mnjenja, svojim i rejtizima Srpske napredne stranke. Sjećate se koliko je puta ponovio da će izbore raspisati u svakom trenutku, kad god to zatraži opozicija, i na njima pobijediti. Očito ima informaciju da u ovom momentu stoji loše, zato ne raspisuje izbore. Naravno, Vučić zna da i dalje ima na raspolaganju sve poluge vlasti, da može da manipuliše biračkim spiskovima, da dovodi građane susjednih država da glasaju, da krade, kupuje glasove, podmeće, a opet, eto, odbija da raspiše izbore. To samo znači da stvari po njega debelo ne stoje onako bi želio. Što potvrđuju i rezultati lokalanih izbora u Zaječaru i Kosjeriću, na kojima je, uz sve poznate marifetluke, ostvario takozvanu pobjedu. I to veoma tijesnu.

Studenti najavljuju svoju listu. Ima li prostora za opozicione stranake, naročito za one prozapadno orijentisane, one koje žele Srbiju u Evropi?

TEODOROVIĆ: Ima, mora ga biti. Kao što je Slovenija početkom devedesetih krenula u reforme pod parolom Evropa sad, mislim da bi opozicione stranke evropske orijentacije - a ima ih šest, sedam - trebalo da sa istom ili sličnom porukom objedinjene krenu u političku borbu za Srbiju u Evropi. Njihova politika mora biti jasno definisana: sankcije Rusiji, sporazum sa Kosovom i stop miješanju u unutrašnja pitanja susjeda.

Kada kažem sporazum sa Kosovom, mislim da je zadatak opozicije da građanima obeća da ih više neće lagati, da će im kazati istinu: Kosovo je samostalna država koju Srbija ne priznaje; hajde da vidimo kako da odnosi sa Kosovom budu najbolji.

Ove tri tačke trebalo bi biti ugaoni kamen nove evropske politike. Iako je srpsko društvo zatrovano nacionalizmom, vjerujem da postoji potencijal, da u Srbiji ima onih građana koji bi svoju zemlju voljeli da vide u Evropi, koji žele normalan život.

Silne nam godine prođoše u ratovim, lažima i mitovima!

Tamara Nikčević

(Vijesti.ba)