Studentica beogradskog Fakulteta političkih nauka Nikolina Sinđelić, koja je 14. avgusta privedena i zadržana u policiji, beogradskim je medijima kasnije ispričala kako joj je, tokom saslušavanja, komandant Jedinice za zaštitu posebnih ličnosti i objekata Marko Kričko prijetio silovanjem, fizički je i psihički zlostavljao.
Uslijedilo je njeno zlostavljanje na društvenim mrežama, i to od strane lica i medija bliskih režimu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Jesu li baš sve kočnice popustile?
- Kočnice nisu popustile, kočnica više nema. Maske su pale. Ovo je prava slika aparata sile kakav želi i kakav trinaest godina stvara Vučićeva vlast - kaže za Vijesti.ba nekadašnji Zaštitnik građana u Srbiji, pravnik i stručnjak za sigurnost Saša Janković.
U novembru 2016. godine, stotinu javnih ličnosti, među kojima ugledni pisci, profesori univerziteta, umjetnici, novinari, potpisalo je apel sa pozivom Saši Jankoviću da, uz njihovu podršku, na buduće predsjedničke izbore izađe kao nestranački kandidat. Jankovićevu kandidaturu podržalo je i više građanski orijentisanih opozicionih stranaka.
Prošavši kroz do tada nezapamćenog "toplog zeca" režimskih medija, Saša Janković je, kao nestranački kandidat, na predsjedničkim izborima održanim 2. aprila 2017. godine osvojio 16,36 posto glasova. Njegov politički rival, kanditat vladajuće Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić, sa osvojenih 55,08 posto glasova pobjedio je u prvom krugu.
Komentarišući medijsku torturu kroz koju posljednjih dana prolazi studentica Nikolina Sinđelić, Janković za Vijesti.ba kaže da poznaje ranije rukovodstvo Jedinice za zaštitu posebnih ličnosti i objekata.
- Bio sam u njihovim prostorijama, oni kod mene. Osoba koju ste imenovali nije "stari" policajac; došao je i munjevito napredovao u vrijeme ovog režima. Baš takvi ljudi su Vučićevo pravo lice. Dok je ove vlasti, on neće odgovarati, dalje će napredovati - smatra Janković.
Svojevremeno ste i sami bili meta surove medijske kampanje režima predsjednika Vučića. Ima li razlike u metodama javnog zlostavljanja te 2017. godine i danas? Je li režim i u tom smislu napredovao?
JANKOVIĆ: Režim je nazadovao, jer takvi režimi samo nazaduju, ne popravljaju se. Svijest ljudi je napredovala. U ono vrijeme zahuktalom režimu zaprijetio sam ozbiljnom kandidaturom za predsjednika države. Ljudi su me znali kao prvog Zaštitnika građana, pa zbunjeno i uglavnom sa strane gledali šta mi se dešava. Ipak je to tada za njih bio drugi svijet, nova situacija. Mislili su da se nešto slično njima nikada ne može dogoditi. Vjerovatno da su mnogi i posumnjali da u silnim lažima - u glavnom režimskog tabloidu sam na naslovnoj strani bio preko 300 dana uzastopce - ima bar nešto istine. Danas se bolest raširila, strada svako ko digne glavu i pokaže kičmu; lakše čak obični ljudi nego javne ličnosti.
Kako to tumačite?
JANKOVIĆ: Bolest bez prikrivanja napada sve za koga osjeti da ne nosi njen virus; ne bira ni gdje, ni kada, ni kako. Nasilje i svakojake nenormalnosti normalizovane su - vijesti o prebijanjima, vrijeđanjima i prijetnjama više i nisu vijesti, već uobičajan medijski sadržaj. Ipak, većina danas razumije da koliko sutra žrtva mogu biti baš oni, njihovo dijete, sestra, brat… I manje vjeruju lažima. Počeli su da se brane i da brane jedni druge. Najzad!
Slike uhapšenih studenata koji vezani kleče okrenuti ka zidu, zgroženi, objavili su i regionalni i zapadni mediji. Dio javnosti u Srbiji i regionu te su fotografije podsjetile na slične snimke hrvatskih, bošnjačkih i albanskih civila, koje su, tokom agresorskih ratova devedesetih, zlostavljale, mučile i ubijale srpske snage. Veliki dio srpskog društva u to nikada nije povjerovao. Može li nasilje i surovost policije i njenih huligana nad srpskim studentima i građanima pomoći društvu da se suoči sa prošlošću?
JANKOVIĆ: Osjećam u Vašem pitanju potisnuti bijes u regionu zbog zločina koje su neki Srbi počinili devedesetih, a u koje neki drugi nisu mogli ili nisu htjeli da povjeruju. Ali, ja nisam jedan ni od jednih ni od drugih. Zato, povodom današnje situacije u Srbiji, mogu mirne savjesti da kažem: surovost policije je zlo i ostavlja trajne traume na mlade i cijelo društvo. Greška je očekivati da će od tog zla proisteći bilo šta dobro. Za bilo koga.
Imam utisak da Vam se nije svidjelo moje pitanje, a postavljam Vam ga i upravo zato što znam da niste dio ni jednih ni drugih.
JANKOVIĆ: U pitanju pominjete još gore zločine... Put da se svi suoče s njima je, prije svega, da na vlasti ne budu direktni ili indirektni kreatori i naslednici zločinačkih nacionalističkih politika, koje su, na svim stranama, devedesetih pokazale svoje pravo lice. A, onda, da oni koji znaju kako se suočava s prošloću, dobiju javni prostor i podršku države. To je put, a ne neko novo zlo, sa čijim posljedicama će buduće generacije morati da se suočavaju.
Predsjednik Vučić optužuje građane i studente za nasilje i prijeti "snažnim odgovorim države". Kako ste razumijeli ovu poruku? Kakav se to snažan odgovor može očekivati?
JANKOVIĆ: To je prijetnja, ni prva, ni posljednja. I svi je razumijemo, nema potrebe da ponavlja. Bojim se da on ne razumije da se većina više toga ne plaši.
Plaši li se vanrednog stanja? Pobunjeni građani traže vanredne izbore, predsjednik Srbije pominje vanredno stanje. Čemu je Srbija bliža?
JANKOVIĆ: Formalnog vanrednog stanja teško da će biti. Režim bi time samo dodatno na sebe skrenuo pažnju već uznemirene međunarodne zajednice, a ne bi dobio ni jedan alat represije koji već ne koristi. Sa druge strane, Vučić neće raspisati izbore ako vidi da opet ne može da ih dobije, tj. pokrade i otme, što je sve manje vjerovatno. Nema dobar korak i zato tumara - danas najavljuje izbore, sutra vanredno stanje, prekosutra zove na dijalog… Što se mene tiče, od stalnih analiza njegovih najava mnogo bolji je bio studentski stav: kratko - "Nisi nadležan". I nisi moj predsjednik.
Da, predsjednik Srbije je, iako ih je prethodno nazvao "teroristima", "bandom" i sl., studente pozvao na televizijski duel, što su oni odbili. Čemu je taj igrokaz uopšte služio?
JANKOVIĆ: Taj poziv je i napravljen s jasnom namjerom da bude odbijen i da bi onda poslužio kao alibi. U Srbiji nema suštinske podjele u društvu, kako se to često površno predstavlja; suštinski konflikt je između elite jedne partije, koja želi da radi i krade šta hoće, koliko hoće i dokle god hoće, i građana, s druge strane, koji su rekli – dosta! Tu nije potreban dijalog, već primjena zakona. A zakon može primijeniti samo neka nova vlast.
Zamjenik predsjednika opozicione Stranke slobode i pravde Borko Stefanović kaže da se trenutno razmatra opcija da Milorad Dodik, koji nakon odluke Apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine više nije predsjednik entiteta RS, bude kandidat za predsjednika Srbije na narednim izborima. Koliko je to realno, što mislite?
JANKOVIĆ: Ma hajte molim Vas! Dodik je sebi dozvolio da bude Vučićev adut u njegovim igrama sa Zapadom, sada i adut u rukama opozicije u Srbiji.
U kojem smislu je Dodik adut opozicije?
JANKOVIĆ: Dodikom iritiraju javnost. Vučić je svoj cilj postigao i Dodikovom deložacijom s funkcije, ubilježivši tako sebi još jedan poen sa strane. Opozicija je poentirala na domaćem terenu: Dodik je žestoko izviždan u sportskoj Areni u Beogradu. Sam je birao šta će i s kim će, sam je kriv, ali je bar imao hrabrosti da, svjestan šta ga čeka, uđe u tu salu. Vučić nema te hrabrosti. I ne brinem ja za Dodika, brinem za RS i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Objema im želim najbolje.
Nekoliko najuticajnijih zapadnih medija ovih je dana objavilo tekstove u kojima oštro kritikuje režim u Beogradu, ali i svoje vlade zbog neadekvatne reakcije na ono što se dogadja u Srbiji. Mijenja li se konačno odnos Zapada prema režimu predsjednika Vučića?
JANKOVIĆ: Da, mijenja se, i to zato što je narod u Srbiji počeo da okreće novi list, a ne zbog toga što su strani novinari progledali. Ipak, javnost u Srbiji još Zapadu ne može da oprosti to što je Vučića podržavao sve ove godine i licemjerno mu gledao kroz prste. Ona još ne može da shvati da svijetom - ne među ljudima, već među državama i njihovim vlastima - vlada interes i da svaka nacija najprije mora da bude sposobna da se sama izbori za sebe, kako bi mogla da bude ravnopravna u društvu ostalih. Svi smo sada male nacije, Jugoslavije nema već trideset godina.
Optuživši indirektno Zapad da stoji iza pobune u Srbiji, predsjednik Vučić je, nakon nedavnog sastanka sa austrijskim kancelarom, poručio da će se uskoro sresti sa kineskim i ruskim predsjednikom. Je li ova svojevrsna prijetnja upućena samo Zapadu ili i pobunjenim građanima i opoziciji u Srbiji?
JANKOVIĆ: Koliko znam, Vučićeva varijanta za drugo tržište na Zapadu je govorila da Moskva stoji iza protesta u Srbiji i obećavala potpunu i konačnu, pa i vojnu, "vesternizaciju" Srbije. Vučić istu igru igra sve vrijeme, nema tu ništa novo. Nije pitanje šta je on i šta radi - to se u ozbiljnim krugovima odavno zna - već da li smo sposobni da izrodimo alternativu.
Tu je alternativu - antivladine demonstrante u Srbiji - Ministarstvo vanjskih poslova Rusije u svom saopštenju nazvalo divljacima. Kakvu ulogu Rusija igra u Srbiji i regionu?
JANKOVIĆ: To saopćenje je prešlo sve granice i uvreda je za sve građane Srbije koji mjesecima, godinama na ulici traže elementarnu pravdu u svom društvu. Volio bih da živim u državi čiji bi diplomatski predstavnici bili sposobni da zvaničnoj Moskvi odbruse kako dolikuje. Jer, sve i da su protesti protiv njih, kao što jesu, branili bi ugled Srbije, a ne svoje fotelje. Nažalost, živim u državi čiji najviši predstavnici, a i patrijarh Srpske pravoslavne crkve, idu u Moskvu, u Kinu, u Ameriku, u Brisel da se žale na građane Srbije i tužakaju ih. Da imamo dostojnu vlast, i drugi bi se dostojno ponašali prema nama.
Pominjete političku akternativu predsjedniku Vučiću… Jesu li studentska i građanska pobuna dodatno marginalizovale srpsku opoziciju?
JANKOVIĆ: Nije tajna da sam se još 2018. godine povukao iz politike, i to najviše zbog odnosa u opoziciji. Sa režimom sam znao kako da se nosim, ali sa opozicijom i kvazi-opozicijom nisam. Nisam, pritom, htio da dodatno dijelim već podijeljeno opoziciono biračko tijelo, u kome mi je autoritet već bio narušen kampanjom s obje strane, o čemu sam pisao u "oproštajnom pismu" prilikom izlaska iz politike. Nažalost, malo šta se od tada promijenilo, pa, ako već nemam moć i uticaj da u opoziciji nešto popravim, bolje da šutim.
Pojedini analitičari iz Srbije i regiona tvrde da bi predsjednik Vučić, kako bi pažnju domaće i međunarodne javnosti skrenuo sa haosa u svojoj zemlji, nasilje mogao da "izveze" u države regiona. Imaju li osnova takve projekcije, što mislite?
JANKOVIĆ: Građanska pobuna u Srbiji Vičića je toliko oslabila, da sada možda može nešto da pokuša, ali nema snagu da to i učini. Nikada se u historiji Srbije više ljudi - i upornije - nije podiglo da smijeni lošu vlast. Da, Vučić je ušao u historiju, što mu je i bio cilj: ni protiv Slobodana Miloševića nije protestovalo ovoliko ljudi; ustanci protiv Turaka imali su manje pobunjenika. Ako ima još trunke savjesti, a i razuma, gledaće kako da odstupi tiše, a ne burnije.
Razgovarala: Tamara Nikčević
(Vijesti.ba)