Tranzicija sektora uglja u BiH: Prekvalifikacija u rudarskim sredinama zahtijeva sistemsku podršku

Kao dio evropske klimatske politike podrazumijeva postepeno gašenje termoelektrana na ugalj i zatvaranje rudnika, što direktno pogađa desetine hiljada radnika i njihove porodice.

Iako je država ratificirala Pariški sporazum i obavezala se na klimatsku neutralnost do 2050. godine, konkretni koraci tranzicije već se najavljuju za 2030. godinu, što u rudarskim sredinama izaziva duboku zabrinutost, nepovjerenje i niz pitanja o budućnosti.

S obzirom na to da se dekarbonizacijom podrazumijeva zatvaranje termoelektrana na ugalj, to će direktno utjecati na radnike u rudarskim područjima. Putem Fonda za pravednu tranziciju, Evropska unija planirati uložiti značajna sredstava u sredine u kojima postoje rudnici te pomoći rudarima da se prekvalificiraju na druga zanimanja.

Četrdesetogodišnji Armel Jekalović od 2012. godine je zaposlen u Rudniku mrkog uglja Breza, a 10 godina je radio kao rudar. U razgovoru za Fenu ističe da iza procesa energetske tranzicije stoje duboke društvene posljedice te da je budućnost lokalne zajednice bez rudarskog sektora neizvjesna.

- Radio sam teške fizičke poslove u rudniku, krenuo sam "od lopate". U rudniku je takav sistem - svi se zapošljavaju na osnovnim pozicijama, a vremenom se napreduje. Mi rudari često bježimo od pitanja potencijalnog gašenja rudnika. Ne volimo pričati o zatvaranju rudnika, ne volim ni koristiti taj termin. Smatramo da još ima mnogo rezervi, da nije vrijeme za gašenje. S druge strane, društvo još nije spremno u potpunosti preći s uglja na alternativne izvore energije. Znamo da će to doći u budućnosti, ali za to je potrebno vrijeme i jako puno dobrih odluka - navodi Jekalović.

Iako ne izražava lični strah za sebe i kolege, ističe da najveći teret tranzicije nosi lokalna zajednica.

- Radnici u rudnicima su sposobni, pismeni, mogu se vrlo lako snaći na tržištu rada. Ali lokalna zajednica u kojoj živim i egzistiram je potpuno nespremna za takvo nešto. Nije obezbijeđen alternativan način zagrijavanja domova. Penzioneri, ali i svi drugi građani, nisu spremni plaćati visoke cijena energenata. Rudnik u Brezi nije klasična firma - to je način življenja. Cijela zajednica se godinama gradila oko rudnika - pojašnjava.

U tom kontekstu, svaki pokušaj zatvaranja rudnika, kaže, direktno pogađa socijalnu strukturu mjesta. Kako Armel opisuje, ljudi u mjestima gdje postoje rudnici ne žive od njih - "oni žive s rudnikom."

- Za mene i kolege proces prekvalifikacije ne bi bio problem. Ako treba, radit ćemo. Najlakše bismo se snašli u građevini i u tehničkim poslovima, jer znamo raditi - odgovara na pitanje o prekvalifikaciji, ali naglašava da energetska tranzicija mora biti sistemski vođena i da se ne može provesti bez podrške vlasti.

- Apsolutno očekujemo pomoć. Bez nje se tranzicija ne može provesti. Potrebno je jako mnogo vremena i novca. Da bi se kreirala energetska strategija, mora se napraviti jasan plan. Treba sagledati postojeće stanje rudnika, analizirati dugovanja, strukturu radne snage - starosnu, stručnu, da bi se moglo pratiti realan plan. Bez toga, sve ostaje samo ideja - ističe Jekalović, naglašavajući da tranzicija mora biti pravedna, inkluzivna i pažljivo planirana, jer, prema njegovim riječima, rudnik nije samo radno mjesto, već temelj jedne zajednice.

I rudari rudnika Kakanj, koji je dio Koncerna Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, dijele skoro istu sudbinu, radeći u izuzetno teškim uvjetima, uz niske plate koje često kasne ili ih uopće nema, navodi se u publikaciji koju je izradila "Mreža za izgradnju mira" uz podršku Američke agencije za međunarodni razvoj USAID. Posao je, kako se navodi, fizički iscrpljujući, s ozbiljnim posljedicama po zdravlje, a u ogromnoj većini slučajeva rudari su jedini zaposleni članovi porodice.

Prema preliminarnim podacima na dan 31. decembar 2020. godine, ukupne obaveze rudnika Koncerna Elektroprivrede BiH po svim osnovama iznosile su 920 miliona konvertibilnih maraka (oko 460 miliona eura), od čega su dugovanja prema državi gotovo 495 miliona KM. U cilju izbjegavanja stečaja, trenutno traje proces ubrzanog restrukturiranja preduzeća. Uprkos finansijskim problemima, rudnik mrkog uglja Kakanj i dalje zapošljava veliki broj radnika i ostaje jedan od nosilaca ekonomskog razvoja u općini. Slična situacija je i u drugim rudarskim sredinama, poput Banovića, Breze, Zenice, Gacka i Ugljevika, gdje sektor uglja čini okosnicu lokalne ekonomije.

Na teritoriji općine Mrkonjić Grad, 2017. godine potpisan je koncesioni ugovor za eksploataciju crvenog boksita u blizini sela Medna. Rudnik je 2020. godine započeo proizvodnju, ali u manjem obimu nego što je planirano. Dio lokalnog stanovništva osporava njegov rad, tvrdeći da je koncesija dodijeljena netransparentno i da rudnik ugrožava zdravlje ljudi, zbog čega su već pokrenute i tužbe.

U Zenici, rudari Rudnika mrkog uglja nedavno su stupili u štrajk glađu jer dva mjeseca nisu primili platu. Nedugo nakon toga su ga prekinuli, jer im je Elektroprivreda BiH isplatila plaće.

Iako sektor uglja nije najveći poslodavac u ukupnoj ekonomiji BiH, jer na rudnike i proizvodnju energije otpada 31 posto ukupne zaposlenosti u 2019. godini, on je presudan za lokalne zajednice. U Banovićima, više od polovine zaposlenih radi u rudniku. U Zenici i Tuzli, taj udio je manji, ali stope nezaposlenosti su već sada iznad prosjeka Federacije BiH, a očekuje se da će dodatno rasti u slučaju zatvaranja rudnika.

Zaposlenost u rudarstvu se kontinuirano smanjuje. U FBiH je broj radnika pao s 12.800 u 2009. godini na 10.300 u 2020, a do kraja 2022. godine izgubljeno je dodatnih 1.500 radnih mjesta. Rudari čine najveći dio zaposlenih u rudarskim firmama, naročito u rudnicima s podzemnom eksploatacijom, gdje čine 58 posto radne snage. Kod površinskih kopova, taj udio iznosi 44 posto. Radnici u sektoru uglja su pretežno muškarci (90 posto), iz ruralnih područja (80 posto) i u najproduktivnijoj životnoj dobi (74 posto između 26 i 55 godina). U sektoru je manji udio mladih radnika (4 posto dobi 15-25 godina), što dodatno otežava dugoročnu održivost.

U poređenju s drugim industrijama, rudari s nižim kvalifikacijama su najbolje plaćeni među svim niskokvalificiranim radnicima u BiH. Visoko kvalificirani radnici u sektoru uglja su drugi po visini plate, odmah iza javne uprave. To znači da će radnicima iz sektora uglja koji traže posao u drugim sektorima biti teško pronaći radno mjesto s uporedivom zaradom. Većina radnih mjesta u sektoru uglja je u javnom sektoru, s dodatnim naknadama koje nemaju karakter plate - topli obrok, prevoz, invalidnine, otpremnine, dodatak za otežane uvjete rada. Članstvo u sindikatu je izuzetno visoko, a kolektivni ugovori osiguravaju relativno stabilne uslove.

U rudarskim zajednicama, žene čine manji dio formalne radne snage, ali su prisutne u neformalnim, zanatskim djelatnostima manjeg obima. One su često slabo plaćene, zaposlene na povremenim poslovima ili rade za dnevnicu. Rodne nejednakosti su ukorijenjene u tradicionalnim ulogama i dodatno otežane neformalnim radom. U scenariju potpunog zatvaranja sektora uglja, priliv radnika na tržište rada bi znatno povećao broj nezaposlenih i dodatno pogoršao strukturne nepodudarnosti između ponude i potražnje kvalifikacija. Kapacitet tržišta rada da apsorbuje rudare je ograničen, naročito zbog segmentacije između javnog i privatnog sektora.

Dok se rudarske zajednice suočavaju s neizvjesnošću, stručnjaci i predstavnici institucija pokušavaju artikulirati modele tranzicije koji bi mogli ublažiti socijalne posljedice gašenja rudnika. No, saglasni su da bez koordinirane akcije lokalnih zajednica, državnih institucija i međunarodnih fondova, proces će biti težak, spor i potencijalno destabilizirajući.

Amer Jerlagić, stručnjak za energetiku i bivši direktor Elektroprivrede BiH, smatra da je tranzicija moguća, ali samo ako se počne odmah.

- Ako znamo da će gašenje termoelektrana uslijediti u periodu 2030-2050., rekao bih da je to dovoljan period da se takve stvari mogu riješiti bez velikog stresa. Ali, ako taj rok bude kraći, onda bi trebalo kreirati ono što kažu - učiti, a ne čekati sutra. Procesi prekvalifikacije određene populacije zaposlenih u rudnicima moraju početi odmah - rekao je Jerlagić te pozvao vlasti da hitno reagiraju prema Evropskoj uniji.

- Evropska unija od nas traži smanjenje emisije CO₂, pa ne vidim razlog zašto kroz svoje fondove ne bi preusmjerila sredstva ne samo za prekvalifikaciju, nego i za uspostavljanje biznisa za te ljude. Jer šta znači prekvalifikacija ako ne bude radnih mjesta za ono za šta su se prekvalifikovali? - pita se Jerlagić.

Govoreći o gradovima poput Kaknja i Banovića, gdje rudnici čine temelj lokalne ekonomije, Jerlagić upozorava da kompletna mjesta zavise od rada rudnika.

- Prije nekoliko godina sam bio u Trbovlju u Sloveniji, nekada su imali rudnik, termoelektranu i cementaru. Danas ništa od toga ne postoji. Ljudi su promijenili kvalifikacije i našli nove poslove. Naše vlasti bi trebale ostvariti kontakte sa slovenskim kolegama i vidjeti kako su oni prevazišli gašenje tri velika pogona - rekao je.

Na pitanje od čega najviše zavisi uspješna prekvalifikacija, Jerlagić odgovara da je to zajednička aktivnost tri faktora -Evropske unije, lokalne zajednice i institucija poput zavoda za zapošljavanje. Lokalna zajednica, kako navodi, mora prepoznati prilike, zavodi moraju pratiti trendove, a EU mora osigurati sredstva. Na teritoriji rudnika bi se mogli razvijati solarni projekti, jer je, prema njegovim riječima, danas vrijeme fotonaponskih elektrana.

Potpredsjednik Privredne komore FBiH Mirsad Jašarspahić, ističe da je tranzicija dugoročan proces koji mora početi na vrijeme.

- Resurs uglja nije beskonačan, a mogućnost proizvodnje iz termoelektrana također nije vječna. Tranzicija se mora planirati decenijama unaprijed. Mi smo već uključivali općine u projekte, jer su to sredine koje imaju industrijsku tradiciju i mogu stvoriti ambijent za nova zapošljavanja - smatra Jašarspahić te naglašava da rudari nisu više samo fizički radnici.

Kako navodi, oni su dobrim dijelom mašinci, električari, hidrauličari, odnosno ljudi koji upravljaju i rukovode mašinama. Govoreći o iskustvima iz Njemačke, Jašarspahić dodaje da su u toj zemlji tranzicijom stvorili dodatne poslove za kompanije koje su bile podugovarači rudnika.

- I kod nas, u rudarskim bazenima, veliki broj firmi je vezan za rudnike. Ako rudnici nestanu, tim firmama treba naći nove integrativne faktore. Sve treba gledati kao šansu. Ne možemo čekati da se iscrpe ležišta pa da se pitamo šta ćemo. Lokalnim zajednicama treba pomoći da privuku nove kompanije - iz mašinske industrije, energetike, bilo koje oblasti koja može zaposliti ljude u više smjena. Lokalna zajednica je ključna. Ona mora pokrenuti inicijative za jačanje industrijskih zona, a viši nivoi vlasti moraju osigurati infrastrukturu i poticaje. Bez proizvodnih pogona nema radnih mjesta. Ne mogu svi biti u IT-u ili turizmu. Male sredine nemaju opstanka bez industrije. Švedski institut za okoliš provodi projekte u saradnji s ministarstvom vanjskih poslova BiH. Uključene su lokalne zajednice koje posjećuju sredine koje su prošle tranziciju. To su procesi koji pokazuju rezultate tek za 10–15 godina. Pitanje je mogu li naši donosioci odluka razmišljati izvan četverogodišnjeg mandata? - pita se Jašarspahić.

Dok se strategije tranzicije još uvijek oblikuju na papiru, rudari širom Bosne i Hercegovine već osjećaju njene posljedice, kroz kašnjenje plata, neizvjesnost radnog statusa, nedostatak informacija i sve češće štrajkove. Njihovi glasovi, zajedno s porukama sindikata i lokalnih vlasti, otkrivaju zabrinutost i zahtjev za pravednim pristupom.

Nedžad Duraković, predsjednik Sindikata pogona "Raspotočje", govori iz perspektive rudnika koji je već prošao kroz zatvaranje rudnika te kaže kako prošlogodišnje zatvaranje ove rudarske jame nije provedeno na pravilan način.

- Danas imamo 500 ljudi bez plate, bez plaćenog radnog staža, bez riješenih finansijskih pitanja. Nismo na vrijeme prebačeni u zelenu energiju, iako zemlja leži na dvije i po milijarde tona uglja. Imamo najsigurniju, najlakšu energiju na bazi uglja, i u ovim trenucima nismo spremni za lomljenje tradicije preko koljena. Sindikat neće dozvoliti kršenje osnovnih prava. Minimalno socijalno prihvatljivo jeste isplata staža i doprinosa za sve radnike. Raspoloživa radna snaga izražava jasnu želju da se preusmjeri u druge rudnike, ali proces prekvalifikacije nikad nije ni ponuđen. Imamo 100–150 ljudi zdrave radne snage, a od 500 radnika, sigurno bi 300–330 prihvatilo prekvalifikaciju, ako im se ponudi konkretno radno mjesto - ističe Duraković.

Predsjednik Sindikata rudnika "Kreka" Senad Sejdić, upozorava na potpuni nedostatak transparentnosti, ali i na nerealne rokove koji su stavljeni pred BiH, a tiču se procesa dekarbonizacije do 2050. godine.

- Nikakve strategije i javnog dokumenta iz kojeg možemo znati kada će se pristupiti zatvaranju. Sve su to ogromne neizvjesnosti. Kako biste se vi osjećali da ste u poziciji rudara? Vjerovatno bi se svi rudari složili da nemamo povjerenja u sredstva iz Fonda za pravednu tranziciju. Neizvjesnost je uzrokovana namjerama tih bjelosvjetskih agencija koje tranziciju prikazuju kao neophodnost, ali ona dolazi obrnutim smjerom. Prvo su nam ukinuli investicije, a sad kažu da trebamo zbrinjavati ljude. Nama je trebalo omogućiti da država ima autoritetan izvor energije, pa tek onda da se rješavaju problemi tranzicije. Nemam povjerenje u institucionalne mehanizme. Više se ne školuju kadrovi za rudarstvo. Rudnik Kreka je nekad imao 13.000 uposlenika. U 2019. godini ih je bilo 4.100. Danas ih ima manje od 1.800. Veliki broj rudnika se već zatvorio - naveo je Sejdić.

Fond za pravednu tranziciju finansijski je instrument uspostavljen u okviru kohezijske politike radi pružanja pomoći područjima suočenima s ozbiljnim socioekonomskim izazovima koji su posljedica prelaska na klimatsku neutralnost. Fond za pravednu tranziciju trebao bi omogućiti lakšu provedbu evropskog zelenog plana, čiji je cilj EU učiniti klimatski neutralnom do 2050. godine.

Vlada Federacije BiH je u septembru ove godine, na prijedlog Federalnog ministarstva finansija, utvrdila Prijedlog odluke o prihvatanju zaduženja po Sporazumu o zajmu između Bosne i Hercegovine i Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) za Projekt pravedne tranzicije u odabranim regijama bogatim ugljem u BiH. Prijedlog ove odluke bit će upućen u Parlament Federacije BiH. Prijedlog predviđa prihvatanje zaduženja Federacije BiH u u iznosu do 79.900.000 eura. Projekt će pružiti podršku za razvoj mikro, malih i srednjih preduzeća u regijama bogatim ugljem, jačanje institucionalnog okvira za Pravednu tranziciju, zatvaranje rudnika (RMU Zenica), rekultivaciju i prenamjenu zemljišta za novo korištenje, uvođenje čiste energije, kao i pružanje podrške rudarima i zajednicama za ekonomsku tranziciju. Sredstva će se koristiti i za podizanje svijesti o predstojećem procesu tranzicije u Zenici, Tuzli i Banovićima, kao i o njegovim pozitivnim utjecajima koji podrazumijeva smanjenje zagađenja, sanaciju i prenamjenu zemljišta, proizvodnju obnovljive energije, otpornost i prilagođavanje na klimatske promjene tokom pravedne tranzicije.

U Projektu je prioritet stavljen na rudnik koji je spreman za zatvaranje, a to je RMU Zenica, koji ima hitnu potrebu za podrškom za pronalazak novih radnih mjesta za radnike rudnika. U RMU Banovići pokrenut će se instalacija fotonaponske elektrane (FNE), pilot program dobrovoljnog napuštanja rudnika, kao i pilot aktivnosti u zajednici usmjerene na rane mjere ekonomske diversifikacije.

Iako se govori o prekvalifikaciji radnika u rudarskim sredinama, iz Federalnog zavoda za zapošljavanje Feni je potvrđeno da do sada nisu postojali posebni programi usmjereni isključivo na bivše rudare.

- U ovoj godini nije evidentiran veći priliv osoba na evidenciju nezaposlenih koje su bile u radnom odnosu u rudnicima. U Tuzlanskom kantonu se prijavilo oko 100 osoba, ali su nakon nekoliko mjeseci ponovo primljene u radni odnos kod istog poslodavca. U Zeničko-dobojskom kantonu registrirano je 14 osoba, ali postoji mogućnost da taj broj bude veći ukoliko dođe do zatvaranja rudnika u općini Olovo - navode iz FZZZ-a.

Zavod naglašava da je nadležnost u oblasti zapošljavanja podijeljena između različitih nivoa vlasti.

- Za sveobuhvatan i učinkovit pristup ovom izazovu očekuje se aktivno uključivanje lokalnih nadležnih institucija. Zavod ostaje otvoren za saradnju i posvećen kreiranju odgovarajućih mjera koje će doprinijeti smanjenju negativnih posljedica po radnike i njihove porodice - ističu.

Načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević, ističe da će tranzicija najviše pogoditi sredine poput Kaknja, Zenice, Breze i Živinica.

- U Kaknju je oko 2.000 uposlenih u RMU Kakanj i TE Kakanj. Nadam se da će državni i entitetski organi usvojiti potrebne zakone i agresivnije krenuti u proces tranzicije. Ukoliko jedna od mjera bude prekvalifikacija s ciljem bržeg nalaženja posla u drugoj branši, taj proces bih i zagovarao. Kao što su neke sredine u Sloveniji uradile, velikom broju radnika treba uplatiti potrebne doprinose kako bi se prijevremeno obezbijedila mirovina. Vjerujem da će neki od njih željeti zasnovati vlastiti biznis i tu im treba pomoći kroz poticajne programe. Nažalost, vjerujem da će biti i onih koji se neće snaći - za njih treba osmisliti posebne programe - istaknuo je Bajtarević.

Iz RMU Kakanj za Fenu su kazali da smatraju kako rudnik sigurno neće biti zatvoren u naredne dvije decenije te da nemaju nikakvih naznaka da bi se to moglo desiti.

Dok se Bosna i Hercegovina suočava s izazovima energetske tranzicije, iskustva iz drugih evropskih zemalja pokazuju da je uspješan prelazak s uglja na obnovljive izvore energije moguć, ali zahtijeva dugoročnu strategiju, snažnu institucionalnu podršku i ulaganje u lokalne zajednice.

Saša Solujić iz Štokholmskog instituta za okoliš, koji učestvuje u projektima tranzicije u BiH, ističe da je prekvalifikacija rudara prioritet, ali da mora biti dio šireg procesa.

- Prekvalifikacija rudara je nešto što je u tom slučaju zaista prioritet. Ako gledamo dugoročno, Bosnu i Hercegovinu kao i druge zemlje koje imaju značajnu rudarsku industriju, one su krenule putem smanjivanja proizvodnje električne energije iz uglja. Ceo taj proces koji mi zovemo pravedna tranzicija, odnosno dekarbonizacija, podrazumijeva zbrinjavanje direktno zaposlenih ljudi u tim kompleksima - smatra Solujić te naglašava da podrška ne smije biti ograničena samo na radnike.

Ona smatra da je potrebna podrška i zaposlenima i njihovim porodicama, kao i jake socijalne mreže u lokalnoj samoupravi.

- Potrebno je i ulaganje u samu općinu, kako bi to ostalo atraktivno mjesto za život i za mlade. Primjeri iz Poljske i Slovenije pokazuju da su to dugotrajni procesi koji zahtjevaju dosta finansijskih ulaganja. Imamo saradnju sa Kaknjem i Banovićima kroz jedan od naših projekata koje Svjetska banka finansira. Povratna informacija koju smo dobili s tih teritorija je da je važno pričati o tranziciji u smislu održivosti - nove ekonomije, novih radnih mjesta, smanjenja zagađenosti, poboljšanja infrastrukture, ulaganja u obrazovanje i inovacije. Tranzicija ne može biti svedena na nekoliko kurseva. To nisu kratkotrajne intervencije ili jednostavni projekti. Potrebno je strateško razmišljanje i odlučivanje na koji način da se to sprovede i kada. Moraju postojati alternativni izvori energije, ne može se samo ugasiti termoelektrana, a da se ništa drugo ne planira - pojasnila je te zaključuje da prekvalifikacija mora biti pažljivo osmišljena.

- Treba uzeti u obzir godine zaposlenih, gdje se oni nalaze, njihove porodice. To je dio jednog većeg i kompleksnijeg procesa koji mora biti sproveden strateški - navela je.

Evropska unija je izdvojila značajna finansijska sredstva za podršku reformi energetskog sektora Bosne i Hercegovine. Kako su naveli iz Delegacije EU u BiH, naša zemlja ima ogroman potencijal obnovljivih izvora energije, a EU pruža snažnu podršku ulaganjima u ovaj sektor. Takva ulaganja su neophodna za proces dekarbonizacije. Tri značajna projekta obnovljivih izvora energije koje finansira EU odobrena su u BIH putem WBIF-a s ukupnim ulaganjem EU od 67 miliona eura u grantovima - vjetroelektrane u Poklečanima i Vlašiću, kao i rehabilitacija i modernizacija hidroelektrane Čapljina.

- Podrška reformi energetskog sektora je glavni element Plana rasta EU za Zapadni Balkan, koji će obezbijediti investicije do 976,6 miliona eura u zamjenu za provođenje reformi navedenih u Agendi reformi. Reforme će podržati prelazak s ovisnosti o uglju na obnovljive izvore energije, što će na kraju dovesti do održivog i integriranog energetskog sistema - naveli su iz Delegacije EU.

Na evropskom nivou, Mehanizam za pravednu tranziciju (JTM) uspostavljen je kako bi se podržale regije i zajednice koje u velikoj mjeri ovise o industrijama s visokim udjelom ugljika, poput rudnika uglja, u njihovoj tranziciji na klimatski neutralnu ekonomiju. Centralna komponenta JTM-a je Fond za pravednu tranziciju (JTF), koji pruža ciljanu finansijsku pomoć za ublažavanje socio-ekonomskih utjecaja ove tranzicije. Fond podržava projekte koji promoviraju ekonomsku diverzifikaciju, stvaranje radnih mjesta i prekvalifikaciju radnika, posebno u sektorima i regijama gdje zelena tranzicija može dovesti do značajnog gubitka radnih mjesta. JTF-u je dodijeljen budžet od 19,3 milijarde eura za period 2021–2027, a sredstva se distribuiraju među državama članicama EU na osnovu njihove ovisnosti o industrijama s visokim udjelom ugljika i socio-ekonomskih izazova.

- Kako bi pomogla tranziciji u Bosni i Hercegovini, EU pruža podršku za konsultacije sa zainteresiranim stranama, povećavajući svijest i podstičući razumijevanje i saradnju na lokalnom nivou i podršku mehanizmima prekvalifikacije, omogućavajući radnicima da steknu nove kompetencije usklađene s industrijama u nastajanju u zelenoj ekonomiji. Osim toga, EU će podržati razvoj portfelja bankabilnih investicijskih projekata za energetsku tranziciju. Ovaj portfelj ima za cilj privlačenje finansiranja iz javnog i privatnog sektora, čime se ubrzava provedba inicijativa za održivu energiju - ističu iz Delegacije EU u BiH.

Pojašnjavaju da su političko vodstvo i jasno nacionalno planiranje ključni faktori uspješne energetske tranzicije. Zemlje koje su se najbrže kretale, poput Njemačke i Španije, uparile su eksplicitne datume postepenog ukidanja ili sveobuhvatne nacionalne strategije s namjenskim paketima finansiranja i tijelima upravljanja za upravljanje procesom. Donošenjem snažnih i vidljivih političkih odluka, ove zemlje su smanjile neizvjesnost i za investitore i za lokalne zajednice, olakšavajući lakšu provedbu energetskih politika i ubrzavajući primjenu tehnologija s niskim udjelom ugljika.

Podjednako važni su i efikasni aranžmani pravedne tranzicije, posebno u regijama koje ovise o uglju. Uspješne tranzicije kombiniraju mjere kao što su kompenzacije za kompanije, ciljani društveni i regionalni fondovi, programi prekvalifikacije i inicijative za diverzifikaciju lokalne ekonomije. Izlazak Njemačke iz uglja pruža jasan primjer potrebnog obima i složenosti, ističući potrebu za transparentnim uključivanjem dionika, namjenskim finansiranjem i planovima preuređenja koji su u lokalnom vlasništvu i pod lokalnim upravljanjem. Ovi aranžmani osiguravaju da se podrže pogođene zajednice i da se minimiziraju društveni i ekonomski utjecaji energetske tranzicije.

Izjave sagovornika jasno pokazuju da tranzicija u BiH nije samo energetsko pitanje, već socijalni, ekonomski i politički izazov. Rudarske regije poput Kaknja, Banovića, Zenice, Breze i Gacka ne mogu same snositi teret promjene, već su potrebni snažni napori i projekti međunarodnih organizacija koji će pomoći da se rudari i porodice adekvatno zbrinu. Prekvalifikacija mora biti praćena stvaranjem novih radnih mjesta, razvojem industrijskih zona, poticajima za lokalne biznise, ulaganjima u obrazovanje i infrastrukturnu obnovu.

(Vijesti.ba / FENA)