Kapo: Venecuela pokazala brutalnu razliku u moći između SAD i Rusije

Poručuje ovo u razgovoru za Vijesti.ba dr. Adnan Kapo, direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost.

Geopolitička Nova godina je počela sa američkim bombardovanjem strateških vojnih i infrastrukturnih tačaka u Venecueli i hapšenjem Nicolasa Madura. O čemu se tu radi s geopolotičke tačke gledišta?

Kapo: Pitanje izgleda jednostavno, međutim odgovor je znatno kompleksniji i zahtjeva više elaboracije. Za početak bi dobro bilo da razlučimo dvije stvari. Geopolitika iz perspektive velikih sila svijeta izgleda potpuno drugačije nego iz ugla malih država i malih naroda. Ovo je posebno važno osvjestiti u vremenu kada je planeta jedinstvena geopolitička šahovska ploča, a zemlje i regije poput Venecuele, Balkana ili npr. Ukrajine i Bliskog istoka, samo polja na toj ploči. Tako je to većim dijelom 20. stoljeća, a danas više nego ikada. Za igru na toj ploči ima samo nekoliko kandidata koji povlače poteze, i puno više polja na kojima se igra “geopolitički šah”. Za početak, odgovor na vaše pitanje jeste da je Venecuela samo jedno od tih polja.

Koliko je u pitanju trgovina drogom, a koliko nafta?

Kapo: Narativ koji slušamo ima nekoliko slojeva. Jedan narativ je važan za građane Amerike. Istina je da trgovina narkoticima nagriza američko društvo iznutra, ali to ne može biti jedini razlog ovakvog poteza. Drugi sloj je geopolitički, koji ističe i sam predsjednik Trump, i koji je naravno primaran, a to je kontrola onoga što se zove zapadna hemisfera. Još 1823. godine tadašnji predsjednik SAD-a James Monroe rekao je da se evropskim silama neće dozvoiliti miješanje u zapadnu hemisferu koja pripada Americi. To je kasnije postalo poznato kao Monroova doktrina koja postala temeljna doktrina SAD-a. Na tim osnovama desio se i opasan geopolitički sukob koji srećom nije prerastao u ratni, sa Sovjetskim savezom tokom Kubanske raketne krize 1962. godine. Tada je SSSR instalirao svoje rakete na Kubu, nakon čega je Amerika blokirala tu zemlju. Kriza je trajala 13 dana i SSSR se povukao sa Kube, a SAD je tada povukla svoje rakete koje su bile instalirane u Turskoj. Venecuela posjeduje najveće zalihe nafte u svijetu i usko sarađuje sa Rusijom i Kinom. Iz perspektive Amerike, a rekli smo da velike sile imaju drugi pogled na svijet od manjih država, nedopustivo je da u njenoj hemisferi glavni konkurenti na svjetskoj sceni Kina i Rusija imaju kontrolu nad Venecuelom.

Vladimir Putin po pitanju Ukrajine kaže da on neće NATO na svojim granicama, ili direktnije američku kontrolu Ukrajine?

Kapo: Može se povući i ta paralela, ali jedno su želje, drugo mogućnosti. Velike sile, a Rusija je jedna od njih, razmišljaju o cijeloj globalnoj šahovskoj geopolitičkoj ploči, a posebno o susjedstvu. Tokom Hladnog rata upravo su Amerika i SSSR sudarali svoje intetese u raznim krajevima svijeta. Hladni rat je trajao decenijama i pored konflikta na Kubi kojeg smo spomenuli, ratovi i krize su bili konstanta u Koreji, Vijetnamu, indirektno u Afganistanu itd… bilo je dobijenih i izgubljenih bitaka, ali na kraju se urušio Sovjetski savez 1991. godine. I Jugoslavija se urušila kao rezultat geopolitičkog vakuma koji je nastao u Evropi, i naravno lokalnih iluzija i nacionalizama. Ali to je posebna tema.

U politici inače, a posebno u odnosima svjetskih sila, nisu primat moral, etika, ljubav i saosjećanja. To su odnosi sirove moći i snage. Kada se u razmišljanje o geopolitici ubaci moralna komponenta ništa neće biti jasno. Ako razmišljamo iz perspektive moći, slika je jasnija. Rusija i Ukrajina vode rat već 12 godina i Ukrajina nije stavljena pod kontrolu. Okupirana je petina Ukrajine, a broj mrtvih na obje strane se broji u stotinama hiljada. S druge strane Atlantika tehnološka i obavještajna prednost vojske SAD-a omogućila je izvođenje složene vojne operacije koja je trajala nekoliko sati. Rezultat je hapšenje predsjednika druge države bez ijednog mrtvog sa američke strane i 40 poginulih na strani Venecuele.

Šta mislite kako novonastala situacija u Venecueli mijenja odnose u svijetu, prije svega na relaciji između Amerike s jedne, i Kine, Rusije i Evropske unije s druge strane? Naravno govorimo o Kini i Rusiji kao suprotnim stranama, i Evropskoj uniji kao američkom savezniku s kojim su odnosi ponovo poremećeni dolaskom Trumpa na vlast.

Kapo: Teško je prije svega dati procjene šta će se dalje dešavati u Venecueli. Režimi su mijenjani i do sada u drugim državama, ali stabilizacija koja slijedi nije išla po planu. Ono što bi se moglo poprilično tvrditi jeste da će uticaj Kine i Rusije oslabiti u tom dijeli svijeta i da Amerika neće dozvoliti povratak tih odnosa na stanje prije intervencije u Venecueli. Mislim da će sada situacija najviše zavisiti od samih građana Venecuele koliko će biti u stanju realno procjenjivati svoj položaj i prilagoditi se novim geopolitičkim okolnostima.

Na svjetskoj sceni, Amerika je u ovom trenutku dobila direktnu ili indirektnu kontrolu nad najvećim zalihama nafte u svijetu, i to će joj dati nove poluge u pregovorima, posebno s Kinom. Kontrolom naftnih resursa u Venecueli ni Rusija neće imati poziciju u pregovorima s Trumpom kao što je imala prije. Evropska unija ostaje možda najveća nepoznanica. Ona nema vlastite izvore energenata, nema centraliziranu političku moć da može parirati Americi i Kini. Kroz NATO i savezništvo od Drugog svjetskog rata, vezana je sa Amerikom. Mislim da će nastaviti negodovati, ali da će finansijske, tržišne i vojne veze sa Washingtonom, odnosno ukupni interesi, nastaviti postojati. Ostaje nepoznanica potencijalna invazija Amerike na Greenland, i reakcija Danske, a onda i EU, na takav scenario.

Iz vašeg pitanja ste izostavili Veliku Britaniju, kao važnog zasebnog goobalnog aktera. Njena uloga uvijek je važna jer ima najveće diplomatsko iskustvo na ovom polju o kojem razgovaramo.

I na kraju, refleksije novonastale situacije na Balkan i Bosnu i Hercegovinu?

Kapo: Nema direktne geopolitičke veze između Venecuele i Balkana, osim čvrstih i prijateljskih veza koje je režim u Beogradu imao s Madurom. Ali eventualno narušavanje odnosa Brisela i Washingtona, može proizvesti određene neizvjesnosti i po Balkan. Ipak u ovom momentu mislim da do poremećaja te magnitude ne bi trebalo doći, jer nikome ne treba novi geopolitički vakum u kojem bi se mijenjali utjecaji u prostoru koji je od 2004. godine okružen NATO-om i Evropskom unijom.

Dr. Adnan Kapo je direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost. Diplomirao je političke nauke na Državnom univerzitetu u Arizoni u Sjedinjenim Američkim Državama i magistrirao ekonomiju (Univerzitet u Delawareu i Univerzitet u Sarajevu).

Doktorirao je iz oblasti geopolitike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je savjetnik za ekonomiju i vanjsku politiku člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića, kao i savjetnik ministra inostranih poslova BiH dr. Svena Alkalaja. Posjeduje bogato iskustvo na polju politike, medija i menadžmenta.

(Vijesti.ba)