Drama opstanka BiH se lomi u Hercegovini, vidi li to Sarajevo!?

U velikom intervjuu za Vijesti.ba, kojeg ćemo emitovati u dva dijela, muftija Dedović otvoreno govori o političkoj realnosti Mostara i Hercegovine, ignorisanju prava Bošnjaka, nametanju etnički zatvorenog prostora i šutnji koja sve to prati. Muftija bez ustezanja govori o ulozi HDZ-a, Zagreba i Brisela, ali i o slabostima bošnjačke politike, te odgovara na pozive brojnih koji bi ga željeli vidjeti kao kandidata za reisu-l-ulemu na predstojećim izvorima.

Njegovo djelovanje godinama predstavlja moralni oslonac, glas razuma, a njegovo djelo većina se slaže je “ispravilo” kičmu Bošnjaka na ovom području.

DEDOVIĆ: “Prije svega, zahvaljujem se na interesovanju i na tome što mogu govoriti na portalu Vijesti.ba, jednom vrlo čitanom i aktuelnom mediju koji se prati i koji odgovorno, savjesno i objektivno prati društvena i politička dešavanja i aktuelna dešavanja na prostoru Mostara i Hercegovine. Moram reći da nam nedostaje pažnja medija prema našem prostoru, kako bi se stanje na našem području sagledalo objektivno”.

Razgovarao: Sedin Ćenan

Kakve su društveno-političke prilike na području na kojem djeluje Muftijstvo mostarsko, koje je jako specifično?

DEDOVIĆ: Biram riječi kojima opisujem situaciju. Ona je složena i kompleksna. I nekako, naročito u posljednje vrijeme, ta složenost poprima sve teže oblike. To nas zabrinjava. Zabrinjava nas zbog snage tog zastrašujućeg koncepta koji je usmjeren na to da se ovaj prostor posmatra kao jednonacionalno zaokružen u čvrstim etničkim granicama. To je vrlo zatvoren prostor u kojem postoji gotovo pa eksluzivna vlast HDZ-a. Vlast koja je beskompromisna, koja ima snažnu podršku Zagreba i Republike Hrvatske, i naravno ima zaleđinu, produženu zaleđinu koja ide prema Briselu, prema Evropskom parlamentu, prema važnim tijelima Evropske unije, gdje se sva pitanja svode na pitanje hrvatskog naroda i konstitutivnosti hrvatskog naroda, odnosno na Izborni zakon u Bosni i Hercegovini.

Za nas kao Bošnjake ovdje, mene kao muftiju, ali i kao čovjeka koji prati društvenu i političku scenu ovog prostora, jer je ona neodvojiva od onoga što predstavljamo, gdje jesmo i za šta smo zaduženi, je uznemirujuće da se na ozbiljan način od strane odgovornih političkih i drugih aktera ne propituje i ne rješava pitanje ravnopravnosti Bošnjaka u širem hercegovačkom prostoru, s posebnim fokusom na grad Mostar kao centar Hercegovine – politički, ekonomski, kulturni i duhovni centar svih triju tradicionalnih vjerskih zajednica.

S jedne strane imate nezajažljivi i vrlo glasni zahtjev koji se tiče jednog naroda, jednog konstitutivnog elementa, jedne pozicije, koja se bira legalno, prema važećem zakonu, a s druge strane, iz tog istog konstitutivnog elementa, ti koji govore o “ugroženosti” besramno, planski i sistemski rade na ugrožavanju prava i sloboda – osnovnih, ljudskih, građanskih i vjerskih – kada je riječ o Bošnjacima, koji su „bara-bara“ ovdje na prostoru Hercegovine. O primjerima iz Stoca, Neuma, Mostara govorićemo kasnije.

Zašto je to tako?

DEDOVIĆ: Zašto je to tako i zašto je takav narativ gotovo prihvaćen kao činjenica ozbiljno je pitanje i to nas zaista zabrinjava! Svima nama u Bosni i Hercegovini nužno bi bilo ogrnuti se vrlinama dosljednosti i iskrenosti i da svako ima, makar zrnce empatije prema onome drugome, da se obuje u njegove cipele. Kako govoriti o neravnopravnosti na nivou države Bosne i Hercegovine, tj. u Predsjedništvu, a s druge strane želite zaokružiti prostor u kojem ne vidite drugog i drugačijeg i u kojem nikako ne vidite njegova prava.

Islamska zajednica već dugo u Mostaru, kao centru susreta religija i kultura, želi i zalaže se da ostvari jedno zdanje koje bi osiguralo interkulturalni dijalog među narodima i zajednicama, kao snažnu podršku miru i izgradnji povjerenja, a to je Interkulturni centar Mevlana. Time bi se sačuvala nekadašnja multietnička slika Mostara, otvorenog grada. Uz toliki otpor, sa tolikom bezočnosti, neuviđajnosti, taj projekat se uporno opstruiše, što umjesto suživota i dijaloga, situaciju višestruko usložnjava. Jednostavno argumenti koje uporno podastiremo zaglušuju se izljevima ostrašćenih izjava da mi izazivamo nemir i ugrožavamo sigurnost!!!

Da li osjećate da ponekad, ne samo Vi lično nego i Bošnjaci Hercegovine s kojima svakodnevno komunicirate, da se pitanje izbornog zakona i konstitutivnosti stalno drži u prvom planu, a da se pitanje Bošnjaka Hercegovine zanemaruje?

DEDOVIĆ: To zapažanje je sasvim na mjestu. Nažalost, rezigniran sam neodgovornošću, neobaviješćenošću, nespremnošću – političkom, moralnom i intelektualnom, na različitim nivoima. Pitanje izbornog zakona je prenaglašeno i previše u eteru u odnosu na sve zakone koje je nužno donijeti i korigovati. Konstantna priča o izbornom zakonu stavlja u drugi plan brojne druge izazove i probleme s kojima se svakodnevno suočavaju svi građani države Bosne i Hercegovine.

Nažlost, ne postoji svijest, naročito u političkom centru Bošnjaka u Sarajevu, na nivou Federacije i države Bosne i Hercegovine, da se ozbiljno sagleda ta sva drama opstanka Bosne i Hercegovine upravo na ovom prostoru, u Hercegovini, gdje podjednako žive sva tri konstitutivna naroda, ali nemaju ista prava.

Šta nedostaje?

DEDOVIĆ: Nedostaju konkretni zahvati, nedostaju konkretne djela i učinci. I to nije, slobodno mogu reći slučaj samo u ovom sazivu Vlade Federacije. To nije slučaj samo u ovom sazivu Vijeća ministara. To je kontinuitet i to treba pošteno reći. Nehajan odnos prema Mostaru i Hercegovini postoji u kontinuitetu. Račun kompromisa bošnjačke politike na nivou države i Federacije kad je u pitanju koalicija sa HDZ-om, kako bi se postigao mir u kući, kako bi se zadovoljili svi segmenti tog političkog bloka se ispostavlja Bošnjacima u Hercegovini. Moramo biti svjesni da je to, nažalost, realnost.

Politička sfera HDZ-a se očigledno fokusirala na ovaj prostor kada su u pitanju hrvatski interesi. Odustali su od Bosne. Od Centralne Bosne, od Posavine, od dijelova Republike Srpske da i ne govorimo. Više niko ni ne spominje prava Hrvata tamo. Nažalost, ono što je u ratu postignuto zločinima, potpunim protjerivanjem, svim necivilizacijskim, nedostojnim sredstvima da se istrijebi drugi i drugačiji, sad se evo, u miru pokušava zabetonirati. To je jedna bolna tačka ove naše države, BiH. Trenutno najupečatljivija ilustracija u prilog tome je betonsko zdanje na Lakišića haremu, kojim se hoće utvrditi ratna granica.

U kojoj je „fazi“ insistiranje Islamske zajednice i zahtjev za izgradnju Mevlane? S druge strane, već imamo ogroman objekat Kazališta, za koji javnost do danas nije vidjela nijednu dozvolu. Govorimo o izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta…

DEDOVIĆ: Te dozvole nikada neće biti ni pokazane, jer ih nema. Jer da ti papiri nisu falsifikovani, da su legalni, zakoniti, vlast koja stoji iza projekta već bi ih odavno pokazala javnosti kako bi smirila građane koji tvrde da je projekat nezakonit. Nažalost, ovo je projekat koji se temelji na principu sile – jačeg, moćnijeg, snažnijeg. U svemu tome, strašna je spoznaja da Republika Hrvatska, kao članica Evropske unije, podržava ovaj projekat pod izgovorom brige za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, za njegove kulturne, socijalne, obrazovne i druge svrhe.

Niko ne osporava pravo Republike Hrvatske da brine o dijelu svog naroda u Bosni i Hercegovini. Ne osporavamo pravo hrvatskog naroda da ima svoje posebne kulturne institucije, svoje kazalište, svoje ustanove. Ali ovdje je sporno gdje se to kazalište uzdiže, zašto se uporno uzidže baš na tom mjestu, zato što je to nezakonito i zašto se to tim kazalištem želi ozvaničiti podijeljeni grad?

Šta Vam to govori?

DEDOVIĆ: U tome prepoznajemo silu i nasilje – pravno nasilje, političko nasilje i sve druge oblike nasilja koji se sprovode. Ovdje su prodefilovale brojne međunarodne delegacije, ambasadori i domaći zvaničnici u svim sazivima vlasti. Svi su redom kazali, da ovaj naš projekat koji je prepakovan, redefiniran u Interkulturni centar, a odustajanje od džamije i od islamskog centra na tom mjestu, idejom interkulturnog dijaloga, mjesta susreta a ne mjesta razgradnje i isključivosti, da to ima podršku barem deklarativnu, da je to razumljiv prijedlog i koncept. Mi ne možemo odustati od tog našeg legitimnog prava.

I niste posustali…

DEDOVIĆ: Nismo posustali i ne možemo posustati. Naša borba je pravna, zakonska i moralna. Uskoro će pred Općinskim sudom biti izrečena presuda po tužbi koju je podnio Javni pravobranilac Grada Mostara protiv Grada Mostara. Nemam nikakvu sumnju u ishod te tužbe, da će se dokazati da je projekat od početka bio nezakonit, da je ortački ugovor od početka nelegalan. S druge strane, važno je naglasiti i da je Mostarski krug, kao nevladina organizacija, pokrenuo brojne važne aktivnosti na javnoj sceni Mostara, ukazujući na nezakonitosti i odgovornost političkih struktura i gradske administracije koji su propustili preuzeti ono što je propisano u okviru njihove funkcije koju objavljaju, da se obustavi ili u najmanju ruku prekontroliše ono što se radi.

Mostarski krug je postao blistava zvijeda na nebu Mostara, jer je zahvaljujući njegovom djelovanju javnost pokrenuta mnogo ozbiljnije. Pokrenuta je uspavana javnost, posebno intelektualna i akademska, koja je počela ozbiljno razmišljati o ovim procesima i da to ne prolazi ovako kako je prolazilo dosada. To je važno, važni su ti napori koji su poduzeti. S treće strane je i naš zahtjev da je to sakralni prostor, da je to muslimanski harem prema važećim zakonima BiH, mi smo isključivi titulari, i mi imamo pravo donijeti odluku šta na tom prostoru može biti i kako može biti. Borimo se za taj sakralni prostor, to je proces koji vodi naš advokat Adil Lozo, sa svojim timom iz Travnika i to su ta tri različita, ali jedinstvena procesa - dokazivanje nezakonitosti projekta, isključivost tog projekta i omogućavanje titularu Islamskoj zajednici da ostvari ulazak u prostor Lakišića harema, onaj koji je još preostao, koji nije otet, zaoran, zaokružen, zagrađen. Vjerovatno bi i to bilo već oteto da je prošao projekat gradonačelnika Kordića i dočeka Nove godine prije nekoliko godina. Danas bi cijeli prostor bio potpuno poklopljen.

Naravno, mi nismo odustali, niti možemo odustati ni od prostora Lakišića harema koji je nelegalno poklopljen betonskim zdanjem Kazališta. I to će se morati pravično riješiti u korist Islamske zajednice. Nije to prvi slučaj u centru Mostara. Grad Mostar je već izdvojio milionski iznos za naknadu štete srpskim i jevrejskim porodicama Atijas i Živković zbog nelegalne uzurpacije zemljišta na kojem je pokrenuta izgradnja Konkatedralne crkve (što je OHR davno zaustavio), ali će i ta gradnja, siguran sam, otpočeti čim se okonča sa izgradnjom Kazališta.

Dobili ste podršku međunarodne i domaće javnosti za ideju Mevlane, za kompromis koji ste napravili, ponudili kao jednu ideju i sami to kažete da je to jedan vid nepravde prema Bošnjacima koji su uložili i dali sve za izgradnju jednog takvog Mostara, a dobili zauzvrat....

DEDOVIĆ: Bošnjaci su dali sve što su mogli dati za jedinstveni Mostar. Nisu nikada u primisli imali političku ideju podijeljenog grada. Nisu prihvatili, svjesni šta to znači, koliko je to pogubno za nas općenito. Pristajali su na mnogo šta i na mnoge ustupke kroz proteklo vrijeme. Pristali su graditi grad zajedno s onima koji su ga rušili, potkopavali, razarali i grad pod svaku cijenu željeli učiniti podijeljenim. Sad, neko u ovom trenutku da podvaljuje Bošnjacima da nisu za jedinstveni Mostar, to ne drži vode. Ako neko obnaša funkciju gradonačelnika, mora pokazati svojim djelima da je gradonačelnik svih građana da razumije potrebe svih vjerskih zajednica, izaći im u susret, vidjeti koje su njihove patnje, koji su njihovi problemi.

Ovo nije vrijeme za ograničavanje nečijih sloboda, pogotovo vjerskih sloboda. Nije to ni pametno ni popularno u ovom vremenu. Nepopularno je bilo i u onom vremenu kada su vjera, vjerske slobode i vjerska prava bili na društvenim marginama. Neka promišljanja aktuelnog gradonačelnika vraćaju nas nazad. Ali on doista jeste jedna personifikacija politike HDZ-a koji ni mrvice ne bi dao drugima, a za sebe bi tražio i preko onoga što mu pripada!

Spekulisalo se da je to novo lice HDZ-a, nova politika, ispostavilo se da ona jeste nova u odnosu na neke ranije periode, neki kažu i radikalnija.

DEDOVIĆ: Radikalna do kraja i do bola u vremenu kad bi trebalo da postoje dobre osnove i pretpostavke da se grad miri, da se razvija i ide naprijed. Da se te podjele eliminišu, da se neutraliziraju, da se vodi jedan kvalitetan dijalog, na dobrim osnovama poštovanja i uvažanja. Ovaj grad, svi ćemo se složiti je sa nevjerovatnim turističkim potencijalom. Od tog turizma i Starog mosta i Stare jezgre grada živi čitav grad. Ne samo jedan dio, na lijevoj obali rijeke Neretve, nego živi cijeli Mostar i zbog toga dolazi ovdje više od jedan milion posjetilaca. I od toga prosperira svako ko se nađe na tržištu, bez razlike je li on Bošnjak, Hrvat, Srbin ili bilo ko drugi. Nevažno je. S te strane bilo bi pošteno govoriti kako i na koji način da se grad unaprijedi, da se ruševine i ožiljci ovog grada sklone. Da se očisti, da se zavede komunalni red. Nema tog reda. Ali zato ima i komunalni i saobraćajni nered u strogo turističkoj zoni Grada.

Ja ne želim kazati da je sve do Kordića, ovdje odgovornost nosi i bošnjački faktor koji participira u toj vlasti, kako i u kojem procentu participira i odgovoran je za određene resore i stvari. Ja želim biti jasan, ne može se sve ni fakturisati politici HDZ-a, govorim dakle o konkretnim životnim stvarima. Postoji odgovornost ljudi koji su na sceni i koji moraju raditi bolje odgovornije, savjesnije i vjerodostojnije.

Ove godine će se birati novi reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U kojem pravcu Islamska zajednica treba ići?

DEDOVIĆ: Godine 2019. ja sam bio dio procesa. Vi znate da sam bio kandidat pa sam poslije u finalnoj fazi odustao od kandidature, pravdajući to uplitanjem politike, odnosno kandidiranjem nosioca jedne visoke političke funkcije koji je imao islamski pedigre za sobom. Od strane odgovornih struktura u Islamskoj zajednici koje su vodile tada taj proces dozvoljeno je da bude kandidat za reisu-l-ulemu. Nisam bio saglasan s tim.

Iznio sam svoje jasne stavove i protivljenje tome. To je u značajnoj mjeri tada, 2019., obilježilo taj proces izbora za prvog čovjeka u Islamskoj zajednici. Vi kroz medije se sjećate dobro tog perioda koji nije bilo nimalo lahak, nimalo jednostavan. On je mene lično koštao. To ovdje možda prvi puta iznosim u javnost. Koštao me i kad je u pitanju moje zdravlje. Ali hvala Bogu, u drugom smislu me osnažilo i ojačalo. Iako sam bio kandidat smatrao sam da reisu-l-ulema Husein efendija Kavazović zaslužuje povjerenje da nastavi svoj drugi mandat. Smatram da sam ispravno postupio povlačenjem kandidature.

Da, ta kampanja je donijela i određene tenzije

DEDOVIĆ: Ta kampanja je bila teška i vidio sam stvari koje se nisu trebale dešavati. Prvo, kampanja je u određenoj mjeri ličila na političku kampanju, s vrlo ozbiljnom tenzijom. Neću reći da je to isključiva krivica bilo kojeg kandidata, već je bilo političkog upliva s više strana i nastojanja da se prenese taj neki utjecaj i na Islamsku zajednicu. To Islamskoj zajednici ne treba. Islamskoj zajednici ni sada ne treba bilo kakav politički upliv, bilo kakav i od koga i od bilo koje političke stranke i političkog autoriteta. Bit ću jasan - Islamska zajednica je slobodna i autonomna da sprovede ovaj proces bez toga da se okreće i na bilo koju stranu.

Političke stranke imaju svoje interese, imaju svoj pravac. Islamska zajednica po svojoj misiji i djelovanju uvijek nadilazi stranačke interese. Međutim, za nas su također važne stranke i politički subjekti koji u ime Bošnjaka zastupaju naše interese, u parlamentima i na mjestima odlučivanja sjede i donose odluke... Ali, Islamska zajednica ima svoj kontinuitet, ogroman značaj i ulogu u našem društvu. S njom je nađeno jedno rješenje od dolaska modernog evropskog političkog sistema sa Austro-Ugarskom. Ustanovljen je koncept autonomije Islamske zajednice koja je nalazila načina kako će komunicirati sa državom.

Mi smo sad u poziciji da budemo slobodni i da ne prihvatamo nikakav diktat i nikakav utjecaj. I to je vrlo važno, da odgovorni ljudi kojima je dato pravo glasa a koji učestvuju u biranju reisu-l-uleme a to su članovi Sabora, predsjednici medžlisā, glavni imami, direktori islamskih ustanova, fakulteta i drugi ljudi od kredibiliteta, izaberu poglavara, a ne neko drugi.

Prija li vam kao mufitiji, s obzirom na rezultate koje ste koje ste napravili, pa kao i jedno priznanje vašoj borbi za ravnopravnost Bošnjaka u Hercegovini, brojni glasovi onih koji bi željeli muftiju mostarskog Salema ef. Dedovića vidjeti kao budućeg reisu-l-ulemu?

DEDOVIĆ: Muftija mostarski će poslušati i osluhnuti glas Hercegovine, glas muslimana na području mostarskog muftijstva. On je i u ovom čitavom dosadašnjem periodu bio njihov glas. Ova pozicija je vrlo teška, vrlo kompleksna, vrlo odgovorna. Ona je drugačija od pozicija u drugim nekim našim sredinama i muftijstvima, i zbog ovih stalnih turbulencija i zbog kompleksnosti prostora koje pokriva ovo muftijstvo.

Podsjetit ću da je to prostor tri kantona u današnjem administrativno političkom uređenju države Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije, Hercegovačko-neretvanskog i Zapadno hercegovačkog i Kantona deset, odnosno Livanjskog kantona tamo do Glamoča na kraju prema Bosanskoj Krajini i čitav prostor Istočne Hercegovine u entitetu Republika Srpska. Velik, složen i rascjepkan prostor na kojem je često manjak stanovništva, manjak muslimana koji mogu nositi organizaciju Islamske zajednice, ali velik s nasljedstvom i baštinom koja govori o kontinuitetu, o bitisanju, o postojanju Bošnjaka u tom prostoru.

To nas obavezuje da budemo glas tog velikog prostora. Hercegovina će u ovom procesu, sto posto sam siguran, imati svoj jasan stav. Stav koji neće biti bianco podrška nikome, nijednom kandidatu. Potrebna je platforma o kojoj ćemo moći govoriti, da se odredimo naspram nje. Da vidimo kakva je, šta ona sadržava i gdje je u toj platformi ovaj naš ovdašnji narod i ovaj naš ovdašnji glas. A prvenstveno ću se rukovoditi s onim što će kazati naše legitimno izborno tijelo i šira javnost Mostara i Hercegovine.

U drugom dijelu intervjua, kojeg emitujemo sutra, muftija Dedović govori o borbi za povrat i zaštitu vakufske imovine, projektima koji su vraćeni njihovoj izvornoj vjerskoj i društvenoj funkciji, ali i o otporima, pritiscima i zloupotrebama s kojima se Islamska zajednica godinama suočava od Neuma, preko Stoca i Počitelja.

(Vijesti.ba)