Srđan Milivojević, predsjednik Demokratske stranke u razgovoru za Vijesti.ba kaže da, nakon izjave bivšeg predsjednika Republike Srpske da je za Srbiju pitanje biti ili ne biti ko će u narednih deset godina biti na vlasti, mora reći da se, nakon dugo vremena, u nečemu slaže s njim.
“Apsolutno sam uvjeren da i Milorad Dodik, kao i svaki čovjek u Srbiji i Republici Srpskoj, zna da Srbija neće opstati ako na vlasti ostane Aleksandar Vučić. Ne samo da neće biti Srbije, neće biti ni Republike Srpske, jer je, kao niko nikada u historiji, Aleksandar Vučić ugrozio vitalne nacionalne interese ne samo Srbije, već i Srba u regionu”, kaže Milivojević i dodaje:
“Svojom izdajničkom i štetnom politikom, ovaj najveći izdajnik u cjelokupnoj historiji Srbije svjesno i s namjerom je razorio Srbiju, rasprodajući milione srpskih glava ugrađenih u temelje slobode, zarad vlastitog opstanka na vlasti. Republika Srpska je za pomahnitalog srpskog diktatora samo moneta za potkusurivanje i trgovinu političkom naklonošću svjetskih moćnika. S obzirom na to da je Milorad Dodik to shvatio tek kada je već bio u ozbiljnom političkom cajtnotu i kada su mu prijetile posljednje sekunde političkog života, skočio je s Vučićevog nasukanog broda, na putu za nigdje, u hladni Atlantik i zaplivao prema Americi”.
Milivojević kaže da bivši predsjednik Republike Srpske, suočen sa zapljenom kompletne imovine, za sada se spasio u zaustavnom vremenu.
“Obećao je da neće praviti probleme tokom integracije Republike Srpske u Federaciju Bosne i Hercegovine i da će podržati članstvo te države u NATO savezu. Očigledno je procijenio da je za njega mnogo bolje da lično trguje Republikom Srpskom, nego da to u njegovo ime radi Vučić, koji bi tom trgovinom sebi osigurao kakvu-takvu milost, a za Mileta ništa. Navodeći dalje da su nam potrebne jake ličnosti i da u ovakvim neizvjesnim i turbulentnim historijskim trenucima, u alternativi koju Srbija nudi, on apsolutno ne vidi nikoga ko bi mogao Srbiju pravilno pozicionirati, izgleda da Milorad Dodik nije čuo da je soko Vučić preko noći postao bubašvaba, koja se sakrila ispod kamena čekajući da kiša prestane. Također, izgleda da nije čuo ni da Donald Trump sprema sankcije ne samo protiv Vučića, već i protiv najbogatijih ljudi iz njegovog okruženja, koji su se obogatili ne zato što su sposobni, već zato što su bliski Vučiću.”
Milivojević dalje za Vijesti.ba navodi da je jedan od sasvim izvjesnih dobitnika finansijskih sankcija Dragan Vučićević, te da se sada gorko kaje što je ikada postavljao bilborde s natpisom „Trampe Srbine“.
“Još više ga brine spoznaja da za njega nema mjesta ne samo u Vučićevom avionu, nego ni u „bubašvabarniku“ u kojem tiranin misli da se sakrio. Dodikovo isticanje da je podržavao Trumpa u oba mandata, da to nije ostalo neprimijećeno i da je omogućilo „relaksaciju naših odnosa koju sada živimo“, ostat će u sjeni odluke Odbora za vanjske poslove Kongresa SAD-a, koji je usvojio nacrt zakona o istrazi diskriminacije nad Albancima u Preševskoj dolini. Na sjednici održanoj 21. januara 2026. godine, članovi ovog odbora glasali su sa 43 glasa „za“, tri „protiv“, bez uzdržanih, čime je otvoren put da se nacrt zakona uputi na razmatranje i glasanje na plenarnoj sjednici Predstavničkog doma”, kaže Milivojević i dodaje:
“Nacrt zakona, čiji je sponzor republikanski kongresmen Keith Self, ukazuje na niz ozbiljnih zabrinutosti u vezi s postupanjem vlasti u Srbiji prema Albancima. U središtu ove zakonodavne inicijative nalazi se pitanje tzv. „pasivizacije adresa“, koja se, prema navodima, koristi za brisanje Albanaca iz civilnih registara, čime im se uskraćuje biračko pravo i pristup osnovnim javnim uslugama”.
Smatra da je sve ovo posljedica čitavog niza katastrofalnih poteza Aleksandra Vučića u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama.
“Počelo je Banjskoj 24. septembra 2023. godine. Nastavilo se u aprilu 2025. hapšenjem, a potom i bijegom kineskog i britanskog državljanina iz kućnog pritvora u Beogradu, čije su izručenje Sjedinjene Države tražile pod optužbama za špijunažu i krijumčarenje vojne tehnologije. Njihov bijeg iz pritvora u Washingtonu je shvaćen kao ozbiljno poniženje i ismijavanje pravnog poretka SAD-a. Uslijedio je pokušaj ušunjavanja na donatorsku večeru na Floridi u maju 2025. godine, pod lažnim imenom Aleks Vuči, kada je, umjesto da poljubi ruku Donaldu Trumpu, Vučić poljubio vrata i ekspresno bio deportovan s Floride. Trumpova šefica kabineta, Susan Wiles, tada je precrtala ime Aleksandra Vučića zauvijek, a on je okarakterisan kao sitni prevarant i šibicar, te je kao takav trajno poslan na „magareću klupu“. Bilo je sasvim normalno da, nakon svega, a naročito nakon izbijanja korupcijske afere oko Generalštaba, Jared Kushner, zet Donalda Trumpa, odustane od bilo kakvih investicija na mjestu tog zdanja. U novembru su postajale sve glasnije tvrdnje FBI-ja da je Beograd bio jedan od centara iz kojih se uticalo na regularnost izbora u SAD-u 2020. godine. Naposljetku, krajem decembra prošle godine, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump potpisao je Zakon o autorizaciji nacionalne odbrane, u kojem se, između ostalog, spominju zemlje Zapadnog Balkana i potreba njihove euroatlantske integracije te smanjenja energetske zavisnosti od Rusije. U tom zakonu eksplicitno je navedeno da korupcija, uključujući onu među ključnim političkim liderima, i dalje predstavlja jednu od najvećih prepreka daljem ekonomskom i političkom razvoju regiona Zapadnog Balkana”, kaže predsjednik DS-a.
Milivojević kaže da su se i Dodik i Vučić prepoznali u ovom pasusu, s tim što je Dodik odlučio da „otpliva“ prema Americi, a Vučić da se sakrije pod kamen dok oluja ne prođe.
“Ne samo politika odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama, već kompletna vanjska politika Aleksandra Vučića doživjela je kolaps, a Srbija plaća strašnu cijenu šarlatanstva i nekompetencije jednog čovjeka koji je sebe svrstao među četvoricu najznačajnijih svjetskih lidera uz Donalda Trumpa, Vladimira Putina i Xi Jinpinga. Odnos Vladimira Putina prema srbijanskom predsjedniku najbolje se vidio tokom krize vezane za Naftnu industriju Srbije. Srbija je u toj krizi bila ponižena i toliko marginalizirana da nije imala ni pravo glasa o sudbini naftne kompanije od koje zavisi njena energetska sigurnost. Sramotno je da se Aleksandar Vučić hvali kako će potrošiti 17 milijardi eura na EXPO, a da Srbija nema četiri milijarde eura da otkupi ruski udio u NIS-u. Naposljetku, razotkriveno je i lažno Vučićevo evropejstvo. Dolazak misije Evropskog parlamenta i odbijanje najviših predstavnika režima da se sastanu s njenim članovima pokazatelj je da je okončana faza „dragog Aleksandra“ u odnosima s evropskim zvaničnicima i da na naplatu dolazi sve ono na šta se ranije gledalo kroz prste zarad očuvanja privida stabilokratije. Sada je jasno da s Vučićem nema ni stabilnosti ni demokratije. Misija Evropskog parlamenta napustila je Srbiju uz konstataciju da je stanje mnogo gore nego što su europarlamentarci mislili. Predstavnike misije Evropskog parlamenta u holu Narodne skupštine dočekala je izložba koju je organizovao režim Aleksandra Vučića pod nazivom „Jasenovac – trajna opomena“. Isti onaj režim koji studente naziva ustašama organizovao je ovu izložbu, nesvjestan činjenice da Evropa počiva na ideji antifašizma. Evropska antifašistička ideja podrazumijeva trajni prezir prema zagovornicima ideje „Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana“, prema svima koji historiji pristupaju iz pozicije revizionizma, hvatajući se teškog bremena osuđivanja drugih, a olako odbacujući lako breme samoosude, zloupotrebljavajući izuzetno bolne teme iz prošlosti radi sticanja nikakvih političkih poena”, navodi.
Dodaje da ono što je, po lakomislenoj ideji Aleksandra Vučića, trebalo biti neprijatnost za europarlamentarce, posebno za članove misije iz Hrvatske, završilo se kao otrežnjujući šamar nikada izliječenom radikalu koji je preko Šešeljevog šinjela pokušao obući evropski frak.
“Svi Srbi znaju da je upravo taj Aleksandar Vučić svojom izdajničkom politikom omogućio realizaciju ideja Ante Pavelića 36 godina nakon smrti poglavnika NDH. Ono što Pavelić nije uspio za života s Jasenovcem i Crnom legijom, toliko godina nakon smrti uspjelo je s Vučićem i njegovom politikom. Aleksandar Vučić je 14 godina vrtio tri šibice ispod kojih je, umjesto kuglica, pokušavao vrtjeti Kosovo, Republiku Srpsku, Srbe u Crnoj Gori i litij. Na kraju igre, balkanski piroman ostao je bez kuglica, a preostale su mu šibice na buretu baruta koje je odavno prepunio. Čak su i pokisle šibice opasne u rukama piromana. Zato te gramzive i krvave ruke treba što prije vezati policijskim lisicama. To se mora dogoditi kako bismo na Zapadnom Balkanu uspostavili normalan život i zato što žrtve režima i politike Aleksandra Vučića zahtijevaju pravdu”, zaključuje Milivojević.
