Božović: Dodik je nadigrao Vučića, ispao je pametniji

Dva ministra pritvorena su zbog pada nadstrešnice; zbog umiješanosti u aferu Generalštab, ove sedmice je počeo sudski proces protiv ministra kulture Srbije Nikole Selakovića. Ministar kulture odbijao je da odgovori na poziv Tužilaštva za organizovani kriminal da da izjavu, nervozno ponavljajući da je meta TOK-a ne on, nego Aleksandar Vučić lično. Selaković očito nije želio da rizikuje, zato je Vučića izbacio u prvi plan, što je nanovo ogolilo i prirodu i strahove vrha režima u Beogradu.

Ovako Izvršni direktor Regionalne akademije za razvoj demokratije Balša Božović rezimira proteklu sedmicu, tokom koje se, ponavljaju beogradski mediji, prvi put od od 5. oktobra 2000. i pada Slobodana Miloševića, jedan aktuelni ministar našao na optuženičkoj klupi. Božović kaže da se režim predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s pravom plaši daljih istraga. 

"Svjedoci iz republičkog i gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture tvrde da je Vučić bio na otvorenoj telefonskoj vezi kada su iz Predsjedništva Srbije pritiskali nadležne da skinu zaštitu sa zgrade Generalštaba kako bi zet predsjednika SAD Donalda Trumpa na tom mjestu izgradio hotel. U međuvremenu je američka strana odustala od te investicije, što je ohrabrilo TOK da nastavi istragu. Režim je ubrzo krenuo u brutalni obračun sa TOK-om, kome su najprije zapaljene prostorije, a onda su donešeni tzv. Mrdićevi zakoni (predložio ih je poslanik Srpske napredne stranke Uglješa Mrdić), čiji je cilj praktično ukidanje tog tužilaštva. Jasno je da se Vučić sveti", kaže Božović za Vijesti.ba. 

Nakon reakcije Brisela, očekujete li da ‘Mrdićevi zakoni’ budu povučeni?

Božović: Srbija se očito promijenila, Vučić nije svemoćan kao što je bio. Tim prije što nema Angelu Merkel da zažmuri na sva njegova nepočinstva. Srbija iz autokratije polako klizi u diktaturu, ali Evropska komisija sada reaguje - zaprijeti Beogradu, nakon čega se Vučić ipak povuče. Ministar pravde je ovih dana u Briselu imao veoma neprijatan razgovor povodom 'Mrdićevih zakona' i Beograd je spustilo lopu. Što opet ne znači da će ti zakoni biti povučeni. Moguće je, dakle, da se Vučić umirio privremeno, dok ne vidi koliko je Brisel zaista ozbiljan u svojim prijetnjama. Vučić hoda po ivici, svjestan da je 'Mrdićevim zakonima' tužilaštvo stavio u svoj džep. 

Kako?

Božović: Saradnja i razmjena informacija Vrhovnog javnog tužilaštva sa međunarodnim pravosudnim institucijama, sa evropskim tužilaštvima je, na primjer, onemogućena bez dozvole ministra pravde.

Njemački mediji pišu da je predsjednik Srbije ‘izgubio kredit Evropske unije’. U kojoj mjeri se odnos EU promijenio i prema državama regiona?

Božović: Jasno je da aktuelni njemački kancelar i njegova vlada imaju drugačiji odnos i prema regionu i prema Srbiji, što se vidi i kroz njihovu iskrenu želju da na Zapadnom Balkanu, u smislu integracija, istaknu neki pozitivan primjer. Evropska unija bi na taj način pokazala vlastitu vitalnost, ali i kapacitet da je, uprkos pritiscima i sa istoka i sa zapada, kadra opstati kao politički koncept. Obje teze najlakše se dokazuju skorim članstvom Crne Gore u EU. 

Sa druge strane, Berlin vidi da Srbija pokušava da zaustavi ne samo crnogorski proces integracija, nego i evropsku perspektivu regiona. Njemačka vlada danas ne štiti Aleksandra Vučića i ne promoviše stabilokratiju kao model vladanja na Zapadnom Balkanu. Od invazije Rusije na Ukrajinu, pokazuje se, naime, da stabilokratija isključivo služi destabilizaciji Evrope i podršci ruskom narativu. U tom smislu, Vučić je izgubio svaku podršku Njemačke, bez obzira na političare unutar grupacije Evropska narodna partija (EPP), sa kojima i dalje održava kontakte. Na kraju, argument Evrope da sa Vučićem zna na čemu je, a da sa drugima u Srbiji to ne zna, odavno ne stoji.

Brisel razumije da u Srbiji konačno postoji organizovana proevropska politička alternativa? 

Božović: Paradoksalno, opozicija u Srbiji je veoma slaba i sa minimalnim kredibilitetom; istovremeno, i Brisel i Berlin su se otvorili, pa opozicija nikada nije bila međunarodno aktivnija i prisutnija u tijelima i EU i njenih država članica. Iako slaba i nekredibilna, srpska opozicija, posebno neke od proevropskih partija iz tog bloka, počela je da ozbiljno koriguje stavove u odnosu na države regiona. I to su pozitivni pomaci. 

I Berlin i Pariz cijene to što ih je srpska opozicija poslušala i nije izašla iz parlamenta, te što se kroz institucije bori za demokratiju u Srbiji. Sa druge strane, Brisel je srpskoj opoziciji otvorio vrata i aktuelne kritike upućene ministru pravde Srbije produkt su i nastavka razgovora i saradnje opozicije sa evropskim institucijama. 

Evropska unija, kažete, pokazuje da je kadra da odoli pritiscima i sa istoka i sa zapada. Može li se tome oduprijeti i ovako slab region? Pogledajte američki šou Milorada Dodika... 

Božović: U okviru iste politike ‘srpskog sveta’, Dodik je, nema sumnje, nadigrao Vučića. Uspio je, na primjer, da premosti probleme koje je imao sa američkom administracijom, što Vučiću nije pošlo za rukom. No, prisjetimo se na trenutak početnih pozicija: nakon pobjede Donalda Trampa, činilo se da je novoj američkoj administraciji Vučić mnogo bliži u odnosu na bilo kojeg lidera Zapadnog Balkana. A pogledajte danas! Stvari se mijenjaju. 

Očito pod utiskom susreta u SAD, Dodik je izgleda zaboravio da je skandal vezan za tzv. Epstinove fajlove proizveo zemljotres ne samo u SAD, nego i u Velikoj Britaniji, u Norveškoj, u Francuskoj. Pitanje je, dakle, hoće li se onima koji su se sudbinski vezali za postojeću administraciju SAD ta odluka isplatiti. Evropa se prilagođava okolnostima, svjesna je svojih slabosti u međunarodnim odnosima, pa ubrzano pravi ekonomske sporazume sa Indijom, Kinom, Kanadom, te sa latinoameričkim blokom Mercosur. Evropskoj uniji je veoma stalo da ostane važan faktor, da potvrdi svoj status i kredibilitet. U tom smislu, nisam siguran koliko je investiranje u odnose sa trenutnom američkom administracijom dugoročno dobra odluka.

Uoči odlaska u Ameriku, Dodik je objavio da je imao veoma srdačan susret sa predsjednikom Vučićem i da je među njima sve u redu. Vjerujete li mu? Može li Dodik pomoći predsjedniku Vučiću u SAD? 

Božović: Nema sumnje da su odnosi Vučića i Dodika dosta narušeni i da je tu riječ isključivo o ličnim, veoma sebičnim interesima. Vučić je prvi te odnose narušio, želeći da pokaže da komaduje i Dodikom i entitetom RS, što mu nije pošlo za rukom. Dodik je ispao mudriji i pametniji i prilikom susreta sa Vučićem koji spominjete: njegov cilj je bio da pokaže da će, koliko god Vučić bio nefer prema njemu, Dodik četiri puta više biti fer prema Srbiji. Znam šta Vučić o meni misli, poručuje ovim Dodik, ali ću nastaviti da se sa njim javno grlim ne bih li mu na taj način iz ruku izbio argument da sam izdao srpstvo i Srbiju. Sjetićete se da su upravo tako glasili naslovi u beogradskim kontrolisanim medijima. 

Svjestan da je jedva i sebi pomogao, sve i kada bi htio, Dodik ne može pomoći Aleksandru Vučiću u Americi. To nije mogao ni u Rusiji, gdje takođe ima dobar status. Uprkos činjenici da je uspio da skine sankcije SAD - o čemu je, siguran sam, prethodno konsultovao Moskvu - sačuvao je savezništo sa sa Rusima, čime je još jednom potvrdio da je vještiji i sposobniji od Vučića. Oslanjajući se na dva jaka stuba – na Vašington i Moskvu, Dodik je, ako isključimo saradnju sa Mađarskom Viktora Orbana, koja ga je podržavala i imala veliku ulogu u skidanju američkih sankcija, ostao dosljedan anti-evropski političar. 

Da, ali ko je Dodik, koja je on 'sila'? Više nije ni predsjednik manjeg entiteta u BiH, čime je onda zaslužio takav status? 

Božović: Za razliku od Vučića, Dodik je u svojim savezništvima iskren, vjeruju mu i Vašington i Moskva. Ako napravi dogovor, drži riječ i nema zadnjih namjera. Vučić je drugačiji, njemu odavno niko ne vjeruje. Brisel ga ne doživljava kao partnera, a ‘čelično prijateljstvo’ sa Kinom, o kojem je onoliko pričao, više niko i ne pominje. Odnosi sa SAD-om su, uprkos početnoj euforiji, od prošlog proljeća zamrznuti i tu nema značajnijih pomaka. Razlozi su poznati, da ne ponavljam. U svakom slučaju, međunarodna pozicija Vučića veoma je oslobljena, pa ‘Mrdićevim zakonima’ sada pokušava da skrene pažnju na sebe; baš kao što je, prethodno zatežuću i praveći vještačku krizu, Slobodan Milošević svojevremeno sebe nudio kao dio rješenja. 

Bosanskohercegovačka javnost - mediji, analitičari i opozicija, kritikuju zvanično Sarajevo zbog 'pasivnosti', ukazujući na Dodikov nastup u SAD. Može li Dodik nauditi interesima države Bosne i Hercegovine? 

Božović: Mislim da ne može. Ne kažem da nema namjeru, ali… Vidio sam da je, tokom sastanka sa američkim zvaničnicima, Dodik govorio o Dejtonskom sporazumu, o tome da je on bio zamišljen kao način da se obezbijedi ravnopravnost naroda, te da Srbi u BiH danas nisu ravnopravni. Teško da se ovim više puta ponovljenim stavovima nešto ozbiljnije može postići. Uostalom, Dodik zna šta je sve morao da učini, koliko sredstava je uložio kako bi skinuo američke sankcije. Takođe, zna da je tom prilikom morao da prihvati i neke obaveze. Američka administracija nije imala namjeru da na bilo koji način ugrozi opstanak i teritorijalnu cjelovitost države Bosne i Hercegovine, naprotiv: Dodiku je jasno rečeno kako da se ponaša, šta smije a šta ne, gdje su crvene linije koje ne smije da pređe.

Gdje su crvene linije?

Božović: Prije svega poštovanje zakona i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Takođe, ne smije se više dovesti u pitanje mir u toj zemlji i u regionu. Dodik može da raspolaže svojim novcem, da plaća pozive na ručak i na doručak sa kim hoće, da njegova porodica, saradnici i on putuju po svijetu, ali nikada više ne smije da dovede u pitanje stabilnost Bosne i Hercegovine.

Posmatrajući sve to sa strane, nisam siguran da dio bosanskohercegovačke javnosti ima pravo kada kaže da vlast u Sarajevu sjedi skrštenih ruku i posmatra kako Dodik trijumfuje u SAD. Za početak, Dodik je taj put i taj doručak platio. Drugo, vjerujem da sarajevski zvaničnici imaju paralelne kontakte i razgovore sa ljudima iz različitih američkih institucija, ne samo iz Trumpove administracije. Govorim o tradicionalnim kontakatima i odnosima koje je Bosna i Hercegovina uspostavila nakon rata devedesetih – mislim prije svega na Kongres, ali i na neke ‘check and balances’ unutar američkog sistema. Možda neke od tih adresa u ovom trenutku nisu dominantne u američkoj politici, ali su itekako bitne za Bosnu i Hercegovinu i itekako mogu da se pokrenu kada je riječ o ugrožavanju državnih interesa. 

Zvanični Beograd je, kažete, pod velikim pritiskom Brisela. Da li se pojačana represija režima nad opoziciono nastrojenom javnošću u Srbiji može tumačiti kao odgovor na vanjske pritiske? 

Božović: Mislim da je pojačana represija o kojoj govorite tipična i očekivana Vučićeva reakcija na spoljne pritiske kojima je konstantno izložen. Što je pritisak Brisela veći, sve više će zatezati unutra. Pritom, očajnički želi da sa EU pregovara prvenstveno o - sebi. Za ovu godinu je planirao izbore na kojima će se kandidovati za premijera. Skratiće svoj predsjednički mandat i na mjestu v.d. predsjednika Srbije ostaviti svoju najbližu saradnicu, aktuelnu predsjednicu Skupštine Anu Brnabić. Nakon parlamentarnih izbora, Brnabić će mu dati premijerski mandat. Ukoliko na tim izborima zaista osvoji većinu i dobije poziciju predsjednika Vlade - što je, inače, najmoćnija politička pozicija u zemlji, Vučić će pokušati da najprije - i unutra i spolja - ojača svoj status, a da onda u predsjedničke izbore, koje planira za narednu 2027. godinu, uđe siguran i relaksiran. Budući politički konsolidovan, više mu neće biti važno ko će biti njegov predsjednički kandidat - Tomislav Nikolić, Bogoljub Karić ili neko treći. Vučić će kontrolisati procese, to je plan. Da bi ga sproveo, mora da, kao što ste rekli, pritegne situaciju u Srbiji. I to do kraja, do pucanja. Već je, siguran sam, duboko ušao u mnoge studentske plenume; njegovi narativi prodrli su u dio ostalih partija, u grupacije koje su odlučile da se formiraju, a koje su mu nekad bile bliske, poput doktorke Danice Grujičić, raznih Pevićevića, Nestorovića i slično. To je način da uzme glas više. 

Pa, hoće li uspjeti? 

Božović: Vučiću trenutno mnogo šta ide na ruku. Najviše odnos studentskog pokreta prema opoziciji. 

U kojem smislu?

Božović: To što je studentski pokret jednako distanciran i od vlasti i od opozicije - često mi se čini da studentima opozicija smeta čak i više nego vlast - zakucavanje je i potapanje splava na kojem svi stojimo. Istrajavanje studenata na toj politici Vučiću produžava politički život. Pored toga, veoma brine i to što studenti ne vide da im razni Lompari i iskusni ideolozi srpskog nacionalizma, kojima su dozvolili da im se približe i nametnu, danas ideologiju koja je razbila nekadašnju Jugoslaviju 'prodaju' kao modernu i novu evropsku ideju. Ne možete slati pisma ratnom zloćincu Radovanu Karadžiću kao što to čini Milo Lompar, a onda sebe nazivati liberalnim nacionalistom. Jer to što Lompar govori režimski je narativ koji prodire u sve pore opozicionog djelovanja. 

U parlamentu bi se sjutra lako mogli naći oni sa studenstke liste koji su veći neprijatelji evropske opozicije nego aktuelnog režima. Uostalom, navodno zakleti opozicionar, predsjednik Nove Demokratske stranke Srbije Miloš Jovanović, kaže da mu je, kao šef BIA, bliži Aleksandar Vulin nego neki prozapadni političar. U tom smislu, u Srbiji bi u narednom periodu moglo da dođe do izvjesnog prepakivanja, u kojem će, ako politički ne preživi Vučićeva partija, preživjeti ideologija čiji je i on u jednom istorijskom periodu bio ključno akter. Ipak, Vučić će politički preživjeti

Kako?

Božović: Uprkos svemu, tokom protekle godine, Vučić je konsolidovao vlast, uspio da bez izbora postavi novu Vladu, koja je čak i gora od one Miloša Vučevića. Potpredsednica te Vlade javno napada Gorana Markovića, jednog od najboljih srpskih reditelja. Svi Vučićevi podanici dobili su kvote i on kontroliše koliko puta su nekog njegovog oponenta uvrijedili i oblatili. Njihov zadatak je da budu ekstremniji od njega, jer samo na taj način Vučić stranim partnerima sebe može da predstavi kao umjerenog i normalnog. Sve u svemu, situacija u Srbiji je veoma teška i ono što vidim ne daje mi razlog za optimizam.


Razgovarala: Tamara Nikčević

(Vijesti.ba)