Švicarski list: Vučićeva vanjska politika se urušava

Takozvana "doktrina četiri stupa", koja je nastala nakon šoka zbog proglašenja nezavisnosti Kosova, sada se raspada, i to u trenutku kada je trinaestogodišnji režim predsjednika Aleksandra Vučića suočen s nikad jačim pritiscima unutar zemlje od strane prosvjednika i civilnog društva, piše Andreas Ernst za švicarski list Neue Züricher Zeitung (NZZ).

Velika nada Vučića da će povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću početkom prošle godine otvoriti novo poglavlje u odnosima sa SAD-om brzo se pokazala nerealnom. Trump se strogo držao sankcija Joea Bidena prema naftnoj industriji u Srbiji, koja je većinski u ruskim rukama, te je insistirao na njenoj prodaji.

Pod američkim pritiskom, rafinerije više ne dobijaju sirovu naftu, a ako se uskoro ne postigne dogovor s potencijalnim kupcima iz Mađarske ili Ujedinjenih Arapskih Emirata, Beograd bi mogao biti prisiljen nacionalizirati ruske udjele.

Istovremeno, zategnuti su i odnosi s Moskvom. Iako je Srbija, zajedno s Bjelorusijom, jedina evropska država koja nije uvela sankcije Rusiji, Kremlj je nezadovoljan jer Beograd preko trećih zemalja isporučuje topničko streljivo ukrajinskoj vojsci.

Moskva optužuje Vučića za dvoličnost i koristi zavisnost Srbije o ruskom plinu kao sredstvo pritiska, neprestano odgađajući potpisivanje dugo očekivanog ugovora o isporuci.

I najstrpljiviji partner Srbije, Evropska unija, polako okreće leđa. Pristupni pregovori godinama se odvijaju veoma sporo, a od 2021. nema značajnog napretka, posebno zbog nazadovanja u oblasti vladavine prava i medijskih sloboda.

Privid obostranog interesa za članstvo dodatno je narušen kada je Vučić, nakon kritika iz Brisela zbog postupanja prema građanskim prosvjedima, demonstrativno otkazao dolazak na balkanski summit.

Politika "četiri stupa", koja se sada raspada, nastala je kao reakcija na proglašenje nezavisnosti Kosova 2008. godine. Taj događaj, podržan od strane SAD-a i ključnih evropskih zemalja, prekinuo je oprezno približavanje Srbije Zapadu nakon pada Miloševića. U Rusiji i Kini, Beograd je pronašao saveznike koji su u Vijeću sigurnosti UN-a osporavali kosovsku državnost.

Srpsko vodstvo je, prije mnogih na Zapadu, razumjelo da "multipolarni svjetski poredak" nije samo propaganda, već strategija koja mijenja geopolitičku ravnotežu. Dugo vremena, to je funkcionisalo.

Sedamnaest godina kasnije, Kosovo priznaje između 50 i 60 posto država svijeta. Ipak, kritičari su upozoravali da bi se energija uložena u borbu za "odmetnuti teritorij" mogla pametnije iskoristiti za razvoj zemlje.

Bliskost Rusiji i Kini omogućavala je Beogradu da stvara politički kapital prema Zapadu, koji je Srbiju želio zadržati u svojoj sferi utjecaja.

Međutim, politika balansiranja prvenstveno je bila namijenjena domaćoj publici. Analiza karte i trgovinske statistike otkriva stvarnu sliku: Srbija je duboko integrisana u ekonomski prostor EU i okružena članicama NATO-a. S urušavanjem tri od četiri stupa, postavlja se pitanje ostaje li na kraju samo Kina, zaključuje Ernst.

(Vijesti.ba)