Muftija Dedović za Vijesti.ba: Prava se ne dobijaju šutnjom

Muftija je govorio o ulozi HDZ-a, Zagreba i Brisela, ali i o slabostima bošnjačke politike, te izboru reisul-uleme. Prvi dio intervjua možete pročitati OVDJE.

U drugom dijelu intervjua, koji je pred vama, Dedović govori o borbi za povrat i zaštitu vakufske imovine, projektima koji su vraćeni njihovoj izvornoj vjerskoj i društvenoj funkciji, ali i o otporima, pritiscima i zloupotrebama s kojima se Islamska zajednica godinama suočava od Neuma, preko Stoca i Počitelja te položaju Bošnjaka u istočnoj Hercegovini.

Razgovarao: Sedin Ćenan

Islamska zajednica u Mostaru je u teškim okolnostima uradila brojne pomak. Sultan Selimov mesdžid je jedan od njih. To je, vi ste rekli, historijski povratak ezana na Stari most, a bilo puno opstrukcija... 

DEDOVIĆ: Mi smo dugo vremena imali problem sa uzurpacijom Sultan Selimovog mesdžida, koji se uvijek u gruntovnim knjigama Mostara vodio kao vlasništvo Islamske zajednice 1/1 i nikada nije mijenjao vlasnika. Nažalost, godinama nismo uspijevali ući u posjed, a sakralni objekat je bio pretvoren u trgovinu, u radnju. To je jedan od 17 neriješenih zahtjeva Islamske zajednice u Mostaru koje gradska administracija kako ona prošla, na čelu s pokojnim Bešlićem, tako ni ova, na čelu s Kordićem nije htjela da riješi. 

Ja sam pozivao gradonačelnika da dođe i da posjeti taj prostor, da vidi da je to molitveni i sakralni prostor, kao što je npr. i Franjevačka crkva u Podhumu, da se lično uvjeri da to ne može biti nikakva suvenirnica. Međutim, nije pokazao volju da to pitanje riješi, a kasnije je čak i udario na vakufe u Starom gradu, što je nečuveno. 

Želim naglasiti da sam sretan što je Islamska zajednica imala snage, odgovornosti i odlučnosti. I to je, kazat ću, za mene kao muftiju bila moralna i historijska odgovornost. Ja sam je, Bogu hvala pokazao na djelu. A bio sam svjedokom prije mnogo godina ovdje u muftijstvu kad su navraćali visoki velikodostojnici iz muslimanskog svijeta koji su postavljali to pitanje uzurpiranog mesdžida muftiji prethodniku. 

Sretan sam, zato što smatram da smo time učinili veliku uslugu gradu Mostaru i Starome mostu i okolnim građanima, korisnicima u turističkoj djelatnosti, ljudima koji koriste prostore, vakufske i druge prostore. Jer smo ih oslobodili tereta i terora. Oslobodili smo ih nečega što je nagrđivalo historijsku jezgru i historijsku cjelinu Staroga mosta. 

Ljudi koji iz čitavoga svijeta dolaze vidjeti svjetsku kulturnu baštinu oduševljeni su što je mesdžid vraćen svojoj izvornoj funkciji, i što se čuje ezan kao poziv na spas i na mir, i što je ponovo taj poziv tu na staroj ćupriji, kao što je bio nekoliko stoljeća u kontinuitetu prisutan. Nismo mi ništa novo uveli... Učili su ga stoljećima ljudi koji su živjeli u Mostaru, oko ćuprije, u toj mahali, koji su tu službovali, silazili i koristili mesdžid kao vjerski objekt. 

Nije se fetvom mesdžid vratio u posjed, kako su nam to pokušali podmetnuti određeni političari i zlonamjerni pojedinci, pa i oni koji su bespravno koristili prostor. Da se fetva poštovala, onaj ko je zloupotrebljavao dvije decenije prostor, on bi postupio po fetvi. On je fetvu ignorisao i nije htio ni da čuje za nju. Iz toga svega trebalo je iščitati da je u pitanju lični interes, lična korist i samo lične ambicije na tom važnom lokalitetu za Islamsku zjednicu i za Grad Mostar u cjelini.



To je i dokaz Vaše upornosti, možda i vodilja ovima iz vlasti kako treba raditi uporno, pa makar se nekad činilo i da je nemoguće. 

DEDOVIĆ: Ja sam čovjek koji ne posustaje i hrabrim i svoje saradnike da ne posustajemo. Teška je ovo misija, teška i odgovorna je ovo zadaća, ali je časna, kod Boga je časna. I Bog Dragi je Taj Koji daje da plemeniti i iskreni napori rezultiraju pozitivnim i željenim ishodom. On će dat da se nešto providi u nekom momentu i kad se ne nadate, otvorit će se neke kapije i mogućnosti. Mi nismo posustajali ni kad je u pitanju Tucakovića džamija u zaleđu Neuma. A bilo je jako puno otpora, htjeli su nas po svaku cijenu spriječiti da imamo adekvatan vjerski objekat udaljen 31 kilometar od bosansko-hercegovačke morske obale.

To je nešto što cijela Bosna i Hercegovina primijetila.

DEDOVIĆ: Meni je bio važan i zbog naše bosanske javnosti. Ona nas godinama nije razumjela.  Zašto nema vjerskog objekta u Neumu? Mogli su sad da vide zašto ga nije bilo. Zato što je tamo jedna isključiva nacionalistička politika koja kaže: "Nema mjesta islamu i muslimanima na obali!" A postoje naučne studije koje dokazujuda je bila pomorska džamija u Neumu. Pa dobro, evo, ne date nam u ovom trenutnku na obalu, pustite nas u zaleđe gdje su Tucakovići, gdje je četiri stoljeća bio trag vjerskog obreda. 

Hoćemo da dignemo malu munaru koliko je par metara u visinu, da označimo i da se zna da je tu džamija, da tu muslimani žive i da imaju svoja vjerska prava i slobodu.

I dan-danas tamošnja lokalna vlast ne želi da ugrunti par kvadrata objekta koji je dograđen i munare koja je podignuta, a sve je to u okviru onoga što je u posjedu vakufa stotinama godina.  

Nismo posustajali ni u Stocu kad je trebalo ostvariti pravo muslimana na ukop, na mezarje. Nismo posustajali ni kad je u pitanju povrat u posjed Šišman Ibrahim-pašine medrese u Počitelju. 

I to je jedan momenat koji je vrlo težak, vrlo složen gdje je taj monument muslimanske kulture također bio otet i upisan na druge ljude, pa smo morali animirati drage ljude, poštovaoce Islamske zajednice i njene vakife da nam pomognu da otkupimo medresu, da platimo onom ko je vakuf oteo i prisvojio, da bismo došli u posjed. Nažalost, nije moglo drukčije. Zahvalan sam reisu-ul-ulemi Husein-ef. Kavazoviću na razumijevanju i podršci da to tako i riješimo. Sad smo u fazi obnove medrese, uz podršku Evropske komisije, da kažem, na prvom mjestu, i uz podršku federalnih nivoa vlasti. Naravno, biće potrebno još mnogo sredstava za potpunu obnovu, ali uspjet ćemo s Božijom pomoći. Važno je da se otpočelo, a ono što se otpočne i okonča se!

Kakvo je stanje vakufa u Mostaru? Za vašeg mandata obnovljeni su mnogi i stavljeni u funkciju, nekad su to bila zarasla područja poput objekta na Šehovini?

DEDOVIĆ: Tako je. Mnogo je vakufskih zdanja izgrađeno i obnovljeno. Vi u svom pitanju aludirate na Opijačevu tekiju na Šehovini koja je kao i kompletan lokalitet Opijačevine, bila u ruševnom stanju još od dolaska Austro-ugarske, da bi bila obnovljena sredstvima Direkcije za vakufe Republike Turske, a posredstvom naše Vakufske direkcije.   

Želim spomenuti obnovu Hadži Baline džamije u Brankovcu i nišana muftije Mustafe Sidki efendije Karabega, pa i vakufski Studentski centar, danas Hotel Tere, pored željezničke i autobuske stanice. Naravno, trebalo je imati, da kažem, i ludosti, ne samo hrabrosti, pa ući u taj projekt, tada, u vrlo turobnim političkim okolnostima a u trenutku kada Univerzitet "Džemal Bijedić" nije imao ni na koji način riješen smještaj za svoje studente. 

Islamska zajednica je to svojim pregnućem riješila. Ponosan sam da sam bio tada član saziva Izvršnog odbora kojim je predsjedavao Ramiz Jelovac koji je i najzaslužniji da je taj projekt realizovan. Jednu deceniju je to bio studentski smještaj dok nije izgrađen univerzitetski studentski dom Antalija. 

Valja govoriti o tome. Valja govoriti o projektu brojne mreže vrtića Islamske zajednice, obnovi Zirai Zadinog mesdžida i njegovog stavljanja u funkciju u Donjoj mahali, o kompleksu Blagajske tekije, tom kolosalnom projektu važnom za našu duhovnost turizam, kulturu i brojne segmente života. Studentski hotel i kompleks Blagajske tekije bili su mjesta mnogih društvenih, kulturnih, umjetničkih i obrazovnih dešavanja. 

Bili su zamjena za nešto što nedostaje gradu Mostaru. To je Interkulturni centar Mevlana, kojeg ćemo, ako Bog da, izgraditi na radost i zadovoljstvo svih dobronamjernih građana Mostara. Taj projekat će se morati pokrenuti u skorije vrijeme. Imali smo obećanja od gradonačelnika da ćemo zajednički riješiti to pitanje, a i od Visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji ima veliku odgovornost osigurati nam ravnopravnost i spriječiti diskriminaciju Islamske zajednice u Mostaru. 



Vi ste napisali naučnu knjigu na temu Mostarskih vakufa koja je suštinski važno djelo za Mostar, za Hercegovinu, za Islamsku zajednicu na ovom području. 

DEDOVIĆ: Vakufi su važan oslonac ako želimo govoriti o stabilnosti misije Islamske zajednice u njenim najširim crtama i okvirima, i vjerskog i obrazovnog, i odgojnog, i kulturnog i socijalnog djelovanja. To su sve segmenti rada Islamske zajednice koji ona ima. Oni ne mogu biti uspješni ako nema vakufa, ako vakufi nisu u funkciji, ako vakufi nisu ti koji donose prihode. 

Mostar je imao sreću u nesreći da je u vremenu kataklizme, te katastrofe, dvostruke agresije na grad, kada je sve što se tiče vakufa, sprženo i spaljeno do temelja, da je imao na čelu Islamske zajednice rahmetli hadžiju Esada Kojića, tada predsjednika Odbora Islamske zajednice, koji je bio svjestan važnosti vakufa. On je vršio temeljita istraživanja i popis vakufske imovine koja je oduzeta Islamskoj zajednici. 

Došla su nova, demokratska vremena, vremena promjene. Došao je gospodin Safet Oručević, pokazao odgovornost i pravednost donoseći historijski važne odluke o povratu vakufske imovine Islamskoj zajednici na korištenje i upravljanje do donošenja konačnog Zakona o denacionalizaciji. Prepoznao je i cijenio ulogu Islamske zajednice, znajući da je njena uloga i u tim vremenima - i u prijašnjim, i u kasnijim, velika i važna za naš narod i njegov opstanak u ovoj regiji.

Tim odlukama Islamska zajednica nije ušla u posjed svega, nažalost, ali vraćeno je u značajnoj mjeri. Na temelju toga je Islamska zajednica mogla krenuti u obnovu svojih potpuno uništenih vakufskih objekata i njihovog stavljanja u funkciju. I to je nešto što danas daje Islamskoj zajednici jedan stabilan okvir za rad i funkcionisanje. 

Dosta pažnje ovoj temi posvetio je i doskorašnji direktor Vakufske direkcije dr. Senaid Zajimović ...

DEDOVIĆ: Direktor Zajimović uradio je jako puno kad je u pitanju afirmacija vakufa. Vakuf je, da vam kažem, bio neko vrijeme potpuno zapretena tema. Nije bila aktuelna tema u Islamskoj zajednici. Naravno, u nekom vremenu, onome jugoslovenskom, ukinuta je bila i Vakufska direkcija. Vakufi su oteti, oduzeti. 

Više nije bilo smisla da postoji Vakufska direkcija, ali Islamska zajednica je u tom vremenu preživljavala zahvaljujući dobrovoljnim prilozima, članstvu i zahvaljujući nekim drugim institutima kojim se osiguravalo njeno funkcionisanje. Ali, u tom pogodnom trenutku došlo je do ponovnog uspostavljanja Vakufske direkcije i stavljanja vakufa u fokus interesovanja, posebno u vremenu direktora Zajimovića, koji je vakufu dao onu ulogu koju on treba da ima za društvo i da pokrije ove segmente rada Islamske zajednice, o kojima sam maloprije govorio. On je napravio tu nevjerovatno dobre rezultate. 

On je u intervjuu za Preporod, govoreći o stanju u društvu pa i u Islamskoj zajednici, rekao da ima tih situacija gdje dolaze podobni ispred sposobnih i da na te stvari treba obratiti pažnju i mijenjati ih.

DEDOVIĆ: Direktor Zajimović je zreo čovjek, čovjek sa velikim iskustvom, velikom ulogom. Govorio je iz svoje perspektive viđenja stvari i sa te funkcije na kojoj je bio.

Islamska zajednica je dio života, dio društva, dio naroda, a da kažem, prate je slabosti i boljke koje prate i društvo. Mi moramo uvijek stvari imenovati otvoreno i kritički. Mislim da Islamska zajednica ima kadrovski potencijal. Trebamo davati priliku mladim ljudima, mlađim ljudima kojih je sve više na sceni, koji stasavaju, koji završavaju visoke škole, govore svjetske jezike i imaju mnogo veća znanja kada su u pitanju nove tehnologije. 

I na kraju, pitaću Vas, za Vas, čini mi se, uvijek teško i bolno pitanje, a ono se tiče položaja Bošnjaka u Istočnoj Hercegovini?

DEDOVIĆ: U pravu ste, i kad god se ta tema otvori meni stane zrak negdje u dubini i ne mogu lahko osloviti tu bolnu temu. Bošnjaci na tom prostoru od Nevesinja, preko Gacka, Bileće, Ljubinja, Berkovića, tzv. Istočnog Mostara pa do Trebinja svedeni su na statističku grešku. 

Javno manifestiranje i islama i bošnjaštva počiva na Islamskoj zajednici, na predanim i visprenim imamima i malobrojnim ljudima uključenim u rad naše Zajednice. 

Izdavajam kao neki pomak uspjeh da Bošnjaci od posljednjih lokalnih izbora su simbolički zastupljeni s jednim vijećnikom u Nevesinju i Trebinju. Međutim, generalno gledajući naš narod na tom području politički je zanemaren od strane svih političkih opcija. 

Njihova slika nam se ne ukaže ni u predizbornoj kampanji, jer tu ne očekuju puno glasova, već pri komemorativnim ljetnim skupovima, ali njihov ton uopće ne čujemo i ne znamo imaju li neki stav, a kamoli plan!


(Vijesti.ba)