U Rusiju stižu hiljade muškaraca iz Sjeverne Koreje kako bi popunili nedostatak radne snage, koji je dodatno pogoršan nakon tri i po godine ruske invazije na Ukrajinu.
Moskva se sve više oslanja upravo na sjevernokorejske radnike, prema kojima se, međutim, odnosi kao prema robovima u radnim logorima, piše BBC.
Sjevernokorejci se mame u Rusiju obećanjima o visokim zaradama, no stvarnost je daleko od tih obećanja. Muškarci žive u užasnim uslovima, pod strogim nadzorom, kako bi se spriječili eventualni pokušaji bijega.
"Osjećao sam se kao u radnom logoru, u zatvoru bez rešetaka", rekao je jedan od šest Sjevernokorejaca koji su, uprkos svim mjerama, uspjeli pobjeći. Većina njih radi u građevinskom sektoru, a planira se da budu premješteni u okupirana i ratom razorena područja Ukrajine.
Radnik koji je BBC-u govorio pod imenom Đin ispričao je da je, čim je sletio na ruski Daleki istok, s aerodroma pod pratnjom sjevernokorejskog sigurnosnog agenta odveden na gradilište. Agent mu je naredio da ni s kim ne razgovara i da ne gleda unaokolo.
"Vanjski svijet je naš neprijatelj", rekao mu je agent. Đin je raspoređen na izgradnju nebodera, gdje je radio više od 18 sati dnevno. Svi radnici koji su uspjeli pobjeći opisali su da su ustajali u šest sati ujutro i radili do dva sata poslije ponoći, uz samo dva slobodna dana u godini.
"Bilo je zastrašujuće probuditi se i shvatiti da se ponavlja isti dan kao jučer", rekao je drugi radnik Tae, prisjećajući se kako su mu jednog jutra ruke doslovno utrnule od teškog rada dan ranije.
Treći radnik, Chan, ispričao je da su neki tokom dana napuštali radno mjesto kako bi spavali ili su čak zadrijemali stojeći, ali bi ih nadređeni pronašli i pretukli. "Bilo je to kao da umiremo", rekao je.
Profesor Kang Dong-wan sa jednog južnokorejskog univerziteta, koji je više puta putovao u Rusiju radi razgovora s radnicima iz Sjeverne Koreje, opisao je uslove kao "zaista užasne". Radnici, prema njegovim riječima, rade noću bez odgovarajuće rasvjete i bez ikakve zaštitne opreme.
Prema svjedočenjima, radnici su danonoćno zatvoreni na gradilištima, pod stalnim nadzorom agenata iz sjevernokorejskog Ministarstva državne sigurnosti. Spavaju u prljavim, prenapučenim kontejnerima punim stjenica ili na podovima nedovršenih stambenih zgrada.
Do 50.000 radnika – poput robova
Nam, još jedan od radnika, ispričao je da je jednom pao s radnog mjesta i zadobio ozbiljne povrede, ali mu nadređeni nisu dopustili da napusti gradilište i ode u bolnicu.
U prošlosti su desetine hiljada Sjevernokorejaca radile u Rusiji, zarađujući svom vođi Kim Jong-unu i finansijski iscrpljenom režimu milione dolara godišnje. Međutim, 2019. godine Ujedinjene nacije su zabranile zemljama da angažuju ove radnike, kako bi Kima odsjekle od stranih prihoda i spriječile ga u razvoju nuklearnog programa. To je značilo da su svi morali biti vraćeni kući.
Ipak, prošle godine u Rusiju je poslano više od 10.000 radnika, tvrdi južnokorejska obavještajna služba za BBC. Ove godine njihov broj bi mogao porasti na više od 50.000. Većina je angažovana na velikim građevinskim projektima, dok su neki poslani u tekstilne tvornice i IT centre – što je u direktnoj suprotnosti sa sankcijama UN-a koje zabranjuju korištenje sjevernokorejske radne snage.
Za 200 dolara mjesečno
Podaci ruske vlade pokazuju da je 2024. godine u zemlju ušlo više od 13.000 Sjevernokorejaca – dvanaest puta više nego prethodne godine. Gotovo 8.000 ih je stiglo na studentske vize, što je, prema riječima obavještajnih izvora i stručnjaka, trik koji Rusija koristi kako bi zaobišla zabranu UN-a.
Rad u inostranstvu u Sjevernoj Koreji se smatra izuzetno poželjnim jer se vjeruje da donosi daleko bolju zaradu nego rad kod kuće. Ljudi odlaze s nadom da će se izvući iz siromaštva i da će po povratku moći kupiti kuću ili pokrenuti vlastiti posao. Nakon rigoroznih provjera biraju se samo "najpouzdaniji" muškarci, koji tada napuštaju porodice.
Međutim, većina njihovih prihoda odmah se šalje sjevernokorejskoj državi kao "taksa lojalnosti". Ono što im ostane – obično između 100 i 200 dolara mjesečno – evidentira se u knjigama, a isplaćuje tek po povratku kući, što je, prema stručnjacima, način da se spriječi njihov bijeg.
Kada radnici shvate stvarnost – teške uslove i mizernu platu – to može biti poražavajuće. Tae je rekao da ga je bilo "stid" kad je saznao da radnici iz Centralne Azije za trećinu posla koji on radi dobijaju pet puta veću platu. "Osjećao sam se kao u radnom logoru; zatvoru bez rešetaka", zaključio je, piše BBC.
(Vijesti.ba)