Kako je američki plin postao Trumpovo oružje protiv Evrope

Zbog rata u Ukrajini i sankcija na ruski plin, evropske zemlje postale su zavisne od isporuka američkog ukapljenog prirodnog plina (UPP), navodi se u studiji Instituta Clingendael iz Haga, Ekološkog instituta iz Berlina i Norveškog instituta za međunarodne poslove, piše The Guardian.

Ovakav razvoj događaja nosi značajne rizike u trenutku kada se Donald Trump okrenuo „eksplicitnije interesno vođenom, protekcionističkom i ideološki obojenom pristupu“, navodi se u dokumentu. Američki predsjednik nedavno je zaprijetio uvođenjem carina na trgovinu s evropskim saveznicima kako bi iznudio njihov pristanak na akviziciju Grenlanda, koji je dio Danske – članice EU-a i NATO-a.

U Trumpovom dokumentu o strategiji nacionalne sigurnosti, objavljenom u novembru, izričito se navodi da Bijela kuća teži američkoj energetskoj dominaciji koja, „kada i gdje je to potrebno, omogućava projiciranje moći“.

Podaci pokazuju da je uvoz američkog UPP-a u Evropski ekonomski prostor (EEP) porastao za 61 posto tokom 2025. godine. EEP obuhvata 27 država članica Evropske unije te Island, Lihtenštajn i Norvešku.

U poređenju s 2019. godinom, uvoz UPP-a u EEP porastao je za čak 485 posto, a američki plin sada čini 59 posto ukupnog uvoza UPP-a u EU, prema podacima o protoku plina iz decembra. Tokom 2024. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo je 50 posto svoje potražnje za plinom pokrivalo domaćom proizvodnjom, dok je 33 posto uvozilo iz EEP-a.

Ostatak potreba pokriven je UPP-om, pri čemu su isporuke iz SAD-a činile 68 posto ukupnog uvoza. Poređenja radi, uvoz plina plinovodima iz Rusije činio je 60 posto ukupnog uvoza plina u EEP 2019. godine, dok je do 2025. taj udio pao na svega osam posto.

Profesor Kacper Szulecki s Norveškog instituta za međunarodne poslove izjavio je da Evropa mora priznati novu realnost američke energetske dominacije pod Donaldom Trumpom i s oprezom posmatrati vlastiti uvoz plina.

„Američka strategija nacionalne sigurnosti iz 2025. godine izričito definiše izvoz energije kao način projiciranja moći“, rekao je Szulecki.

Dodao je da su Sjedinjene Američke Države pokušale sličan pristup još 1980-ih godina, tokom mandata Ronalda Reagana, kada su nastojale odvratiti evropske partnere od trgovine plinom sa Sovjetskim Savezom.

„Međutim, tada nije postojala tehnologija za ukapljivanje prirodnog plina, pa Evropa nije imala alternativu ruskom plinu iz plinovoda“, pojasnio je.

Szulecki je upozorio i na kratkoročne rizike rasta cijena energije usljed aktuelnih političkih napetosti.

„Trenutno su zalihe plina u Evropskoj uniji vrlo niske – najniže u posljednjih nekoliko godina, čak niže nego na početku rata u Ukrajini. Ako se suočimo s hladnom zimom i dodatnim tenzijama sa SAD-om, što bi dovelo do rasta cijena i daljnjeg pražnjenja rezervi, mogli bismo svjedočiti ozbiljnoj energetskoj krizi u narednim mjesecima“, upozorio je.

Iako EU razmatra raskid trgovinskih sporazuma sa SAD-om kao odgovor na carine povezane s Grenlandom, kreatori politika u Bruxellesu priznaju da trenutno ne postoji stvarna alternativa američkom plinu.

Raffaele Piria, inicijator izvještaja i viši istraživač na Ekološkom institutu, istakao je da je Ujedinjeno Kraljevstvo, iako više nije dio jedinstvenog tržišta EU-a, jednako izloženo rizicima kao i evropske zemlje.

„Ujedinjeno Kraljevstvo je pogođeno istim geopolitičkim i ekonomskim ranjivostima kao i Evropski ekonomski prostor. Ono je fizički i ekonomski u potpunosti integrisano u evropsku plinsku mrežu i tržište“, rekao je Piria.

Dodao je da je Evropa od početka invazije na Ukrajinu platila visoku cijenu zbog oslanjanja na Rusiju u energetskom sektoru, dok su SAD u početku smatrane pouzdanom alternativom.

„Historijski gledano, ideja da bi se američka vlada miješala u tržišta plina kako bi vršila pritisak na Evropu smatrala se nezamislivom. U trenutnom geopolitičkom kontekstu, ta pretpostavka više nije sigurna“, upozorio je.

U studiji se zaključuje da Evropa mora djelovati jer „izvoz energije – posebno plina – sve više funkcioniše kao alat strateškog utjecaja“.

Srednjoročno i dugoročno, Evropska unija bi trebala ubrzati tranziciju ka efikasnom i modernom energetskom sistemu zasnovanom na domaćim obnovljivim izvorima energije, navodi se u analizi.

(Vijesti.ba)